Nekoliko tisuća osoba je danas činilo rijeku ljudi koja je prolazila Savskom, Frankopanskom, Ilicom, preko Trga i do Ribnjaka u Zagrebu, i to je najbolja i najznačajnija stvar koja se dogodila Zagrebu ove godine, a evo zašto.

{width="300pt"}

Zagreb Pride je održan već četrnaesti put, već nekoliko godina u potpunom miru i bez incidenata, uz podršku dobro raspoloženih prolaznika i nasmiješenih ljudi koji mašu s prozora na ulicama. Organizatori još nisu izašli sa službenom procjenom, no radilo se o tisućama osoba koji su sudjelovali u povorci i događanjima koji daju podršku osobama koje se identificiraju (ili su ih drugi identificirali) kao lezbijke, gay, biseksualni i trans-gender (za prijevode pitajte Google), te još i queer, intersex, polyamorous, možda još i BDSM i svih drugih identiteta, preferencija, načina života i iskustava koje ljudska bića mogu zamisliti i provesti u praksu. Čini mi se da su okupljanja sve veća i veća, a možda i sve veselija, što je svakako dobro.

Ne znam koliko točno ima osoba koje bi se individualno našle u prošlom nabrajanju imenica u Zagrebu, no odokativnom metodom, vidjevši u povorci puno ljudi koje poznajem i vidjevši hetero parove raznih dobi, sa i bez djece, pretpostavljam da je najmanje 50% sudionika došlo isključivo u znak potpore, bez izravnog doticaja ili identificiranja s gornjim popisom. I to je fantastično, nešto najbolje ikad!

Gledajmo to ovako: liberalni i pametni ljudi (znam, nebulozna kategorija, ne može se uhvatiti ni za glavu ni za rep) se nisu okupili na prosvjedima oko privatizacije, ekonomskih problema, niti za niti protiv šatoraša, praktički ni zbog čega nisu izašli iz svojih fotelja (ili bean-bagova napunjenih slamom od konoplje), a izašli su sada, kad su paradu započeli ljudi koje se usputno marginalizira, ismijava, zlostavlja ili ponizuje.

First they came for the Socialists, and I did not speak out— Because I was not a Socialist. Then they came for the Trade Unionists, and I did not speak out— Because I was not a Trade Unionist. Then they came for the Jews, and I did not speak out— Because I was not a Jew. Then they came for me—and there was no one left to speak for me.

Ovaj put, građani su izašli i progovorili za svoje sugrađane, i to me čini sretnim.

Zbog tako velikog broja ljudi koji su došli "samo" kao potpora, ovo više nije parada podsjećanja da su i ljudi s naljepnicom "LGBT" isti kao i mi, nego je postala povorka podrške liberalnom svjetonazoru. Šarene majice, hlače, baloni i zastave duginih boja su ovdje u središtu Zagreba kontrast crnim košuljama, uniformnim pogledima i zatvorenim umovima koji znaju živjeti samo na jedan način. Kroz povorku se čuo smijeh, vesela glazba, živi ritmovi bubnjara, a ljudi, osobe kao što smo vi i ja su plesali, sretni.

Govori na početku povorke i na kraju su govorili o značenju samog postojanja tog događaja za antifašizam, no ljudima koji su bili tamo to nije trebalo reći, oni i svi koji su mahali na ulicama i sa zgrada to već žive, i zbog njih se ne treba bojati.

Druga poruka

Marginalizirani ljudi stoje za sebe kao osobe i za način postojanja društva koje ih prihvaća. To je mnogo, mnogo više nego što su napravili ljudi koji su "foteljski" protiv privatizacije voda, protiv fašizma kao apstraktnog pojma koji je "tamo negdje" (na nogometnim travnjacima?), protiv nekih fiktivnih demona i duhova prošlosti.

{width="500pt"}

Ako je bilo potrebno da tzv. "pederi" pokažu put - neka bude tako. Sljedeći put kad želite pokazati svoju slobodu, želite reći nešto što vas tek nekoliko misli i boji se reći, dođite u povorku.

{width="500pt"}

Dođite u baš ovu povorku ako ne možete naći dovoljno istomišljenika da to ima smisla.

{width="300pt"}

I ako Zagreb Pride postane Zagreb Love Parade, pridružite se, zagrlite osobe s vaše lijeve i s vaše desne strane.

{width="500pt"}

Prihvatite sebe i budite sretni.

(objavljene su procjene - izašlo je oko 5000 ljudi)