Jedna poslovica "time in the market beats timing the market", u slobodnom prijevodu "duljina vremena provedenog na tržištu je važnija od predviđanja tržišta" (odnosi se na tržište vrijednosinca). Par puta smo na Surovim Strastima pričali o ideji da za neke oblike ulaganja ipak može biti prekasno, a to ovisi isključivo o tome što je cilj ulaganja. Idemo redom.

einstein-money-1024x431

Složeno ukamaćivanje - najveća sila na svijetu

Anegdotalno je Einstain nazvao složeno ukamaćivanje najvećom silom svijeta.

Ideja prinosa od dionica, fondova i sličnih vrijednosnica je da se modelira kao "složeno ukamaćivanje", što znači da se sve što je "zarađeno" kao kamata vraća nazad u ulaganje da bi se sljedeći put "zaradilo" na zbroju početnog iznosa (glavnice) i tih kamata, i to se ponavlja opet i opet. Možda je to najbolje prikazati na primjeru:

Godina Glavnica Godišnja stopa kamate Godišnja kamata Zbroj
1 10000 10% 1000 11000
2 11000 10% 1100 12100
3 12100 10% 1210 13310
4 13310 10% 1331 14641
5 14641 10% 1464 16105
6 16105 10% 1610 17716
7 17716 10% 1772 19488
8 19488 10% 1949 21437

Na gornjem primjeru, uz kamatnu stopu od 10%, potrebno je tek malo više od 7 godina za udvostručavanje iznosa investicije. Pitanje je: koliko vremena je potrebno za daljnjih 10.000? Tj. nakon koliko godina će ovaj iznos doći do 30.000?

Godina Glavnica Godišnja stopa kamate Godišnja kamata Zbroj
9 21437 10% 2144 23581
10 23581 10% 2358 25939
11 25939 10% 2594 28533
12 28533 10% 2853 31386

Treba manje od 4 godine da se zaradi idućih 10.000, i to vrijeme se stalno smanjuje.

Što ako propadne?

Mislim da je najbolji primjer za ulaganje onaj kojeg je napravio Benjamin Franklin, jedan od "osnivača" SAD-a, koji je umro 1790. godine, znači, otprilike prije 230 godina. U svojoj oporuci, ostavio je gradovima Bostonu i Philadelphiji po 1000 tadašnjih funti. To je bilo prije uvođenja dolara, i recimo da u dolarima vrijedi $5000. Uvjet je bio da gradovi ulože taj novac po stopi od barem 5% i ne diraju 100 godina. Nakon 100 godina, gradovi smiju potrošiti 75% od dostupnog iznosa, a ostatak opet uložiti po stopi od 5% na idućih 100 godina.

Računajući složeno ukamaćivanje, 5000 dolara uloženih na 100 godina po kamati 5% daje iznos od $657.506. Gradovi bi onda mogli potrošiti $493.130 na što god su htjeli (i naravno posvađali su se na što potrošiti novac), a ostatak od $164.373 opet uložiti na 100 godina po kamati 5%. Nakon isteka tih drugih 100 godina, imali bi $21.615.651, tj. preko 21 milijuna dolara.

To je bio plan. Od $5000 zaraditi $21 milijun u 200 godina. Zamislite što bi vi mogli sad s 21 milijunom dolara da ste imali nekog pretka koji je mogao uložiti $5000. Doći ćemo na kraju i do toga što napraviti ako niste u toj situaciji.

U stvarnosti, dogodilo se preko nekoliko ratova i kriza u tih 200 godina, zbog čega ekonomija nije bila dovoljno dobra da se nađu investicije koje će rezultirati kamatom od 5%. Na kraju, Boston je imao samo $5.533.316, a Philadelphia samo $2.497.333. Ovo je fantastično važan dio poruke: nitko ne može garantirati bilo kakav prinos na ulaganja, ali bolje je imati makar i $2.5 milijuna nego samo $5000.

Vrijeme je najveći faktor

Ljudi ovih područja su povijesno vrlo zakinuti za mogućnosti investiranja. Pričao sam o tome malo na Superhuman Podcastu, ali nije to nikakva novost niti težak zaključak.

Benjamin Franklin i njegovi sunarodnjaci su prije više od 200 godina imali mogućnosti uložiti u nešto, čak i prije nego je postojala država koja se tamo danas nalazi (SAD). Pretci ovdašnjih ljudi, pak, nisu. Zašto je to tako se odokativno uči u srednjoškolskoj povijesti, a kratak sažetak je da je na ovom području stalno bilo ratova i siromaštva. Naši nedavni pretci (zadnje 2 generacije) su se odrekli društvenog uređenja u kojem je živio i koje je stvarao spomenuti Benjamin Franklin, i bilo je nemoguće ulagati u išta osim vikendice. Čak i u ovoj državi, do nedavno je bilo izuzetno teško ulagati u svjetske vrijednosnice, pogotovo one iz SAD-a. Uzmimo godinu ulaska u EU odokativno kao godinu kad su stvari krenule na bolje.

Ali recimo da ste u idealnoj poziciji: da ste u 2013. napunili 18 godina, i da imate 5000 eura za uložiti (manje od toga tada niste mogli). Recimo da ste uložili u vrlo standardan indeksni fond, "S&P 500" koji prati 500 najboljih američkih tvrtki (i koji se stalno mijenja na način da se loše tvrtke izbacuju a nove dodaju, tako da ne morate razmišljati o tome). Do danas, taj indeks je stvorio oko 14% prihoda (sa reinvestiranim dividendama).

Da ste 2013. uložili 5000 eura i onda ništa više, i čekali 8 godina do danas, imali bi 26 godina i ukupno 14.263 eura. Recimo da je spomenuto ulaganje (tih 5000 eura koje ste uložili i uopće ništa više niti dirali niti razmišljali o tome) vaš plan za mirovinu sa 60 godina. Nakon što napunite 60-tu godinu, imali bi 1.2 milijuna eura.

Ljudi bez beda uzimaju kredite za stanove na 30 godina da ne trepnu okom. Ali ako treba uložiti neke novce, onda je to odjednom nemoguće i nesigurno.

Kasno je za nas?

Recimo da situacija nije idealna, da danas imate 30 godina i opet želite 1.2 milijuna eura sa 60 godina. Znači da trebate na 30 godina, po stopi 14% (koju naravno nitko ne garantira), uložiti već danas, odnosno jučer, oko 25.000 eura.

Ako danas imate 30 godina, onda ste 2013. imali 22 godine, i znajući što se događalo kod nas (odugovlačenje svake krize time što vlast u svakoj krizi uništi privatni sektor), sa 22 godine niste baš imali u džepu onih prvih 5000 eura. Možda je tipičniji primjer da danas imate 40 godina, i opet tvrdoglavo želite onih 1.2 milijuna eura sa 60 godina.

Trebate uložiti 90.000 eura, po stopi od 14% na 20 godina.

Ako imate 90.000 eura za uložiti na taj način - to je samo cijena nažalost relativno malog stana - to je možda najbolje što možete napraviti ako vam je na umu penzija.

To je malo depresivni izračun, i ukazuje na to da ako ste u gornjoj situaciji, trebate tražiti izlaz iz nje pod svaku cijenu. Mijenjaj kurs. S državnom penzijom možda kupite kruh i mlijeko, ako se do tada ne pretvore u kupone za hranu.

Jedini optimizam koji taj izračun pokazuje je za iduću generaciju: recimo da imate dijete od 10 godina. Možda je kasno za vas, ali ako uložite 1750 eura za njih - i dalje je to jednokratna investicija - po stopi od 14%, na razdoblje od 50 godina, oni će imati tih 1.2 milijuna eura.

Iznimno je bitno imati na umu faktor vremena: što se ranije počne, to je manje potrebno uložiti. Ovdje je grafički prikaz toga:

compound

  • Investitor 1 počne investirati s 25 godina i uloži $5000 godišnje tijekom 10 godina i onda stane. Ukupno uloži $50.000.
  • Investitor 2 počne investirati s 35 godina i sve do 65. godine ulaže po $5000 godišnje, nikad ne stane. Ukupno uloži $150.000.

Kad oboje budu imali 65 godina, investitor 1 će imati više samo zato što je počeo ranije. Da investitor 2 dosegne prvog investitora, treba "iskeširati" u investiciju oko $100.000 u komadu.

Koja je alternativa?

Ok, recimo da smo se pomirili da samo ulaganjem u S&P nećemo osigurati fantastičnu mirovinu. Što dalje? Nekoliko je mogućnosti:

  • Promjena posla - na neki koji je bolje plaćen, pa skupljanje više mase za ulaganje
  • Rizičnija ulaganja - S&P je relativno siguran, ali ako ne možemo s njim postići cilj, možda treba tražiti opciju koja donosi veći prinos uz veći rizik. I dalje nismo u "Bitcoin" teritoriju, ali postoji puno mogućnosti između S&P i Bitcoina.
  • Pokretanje biznisa - slično prvoj opciji, ako već ne možemo naći idealan posao, možda ga trebamo stvoriti. I ta opcija je manje rizična od Bitcoina.

Recimo, da nađemo način investicije koji donosi 25% godišnje (što nije lako), trebamo uložiti 14.000€ na 20 godina da dođemo do onih famoznih 1.2 milijuna.

Zašto je uopće bitno baš 1.2 milijuna? Nije bitno, ali recimo jednom kad dosegnemo taj iznos, možemo posve promijeniti strategiju, uložiti novce na vrlo konzervativne načine, recimo uz kamatu 6%, i živjeti od "pasivnog prihoda" od 72.000€ godišnje.

U svakom slučaju, ovo je dobar alat za računanje povrata na investiciju. Iako ta opcija nije bila spomenuta u ovom postu, obratite pažnju i na varijantu gdje svaki mjesec uplaćujete neki iznos! To može promijeniti situaciju.

Što ako se nešto dogodi? Tko garantira te novce?

To su izuzetno razumna pitanja s obzirom u kakvoj se državi nalazimo. Međutim, jedini način kako se boriti protiv takvog načina razmišljanja je vidjeti što se stvarno može dogoditi:

  • Rat
  • Svjetska kriza
  • Lokalna kriza, banke propadaju (scenarij "Venezuela")
  • Potres
  • Poplava
  • Meteor padne na vas
  • Meteor padne na brokersku kuću
  • Bolest

Nitko, ama baš nitko ne garantira da ćete imati novce čak ni ako ih držite u čarapi koja je zakopana iza kuće. Zašto barem ne pokušati zaraditi kad je sve tako nesigurno?

Važna informacije je da su ova sredstva vrlo "likvidna" - te vrijednosnice se mogu brzo prodati, makar i u neoptimalnoj situaciji. Ne radi se o oročavanju. Za razliku od toga, vikendice se puno kompliciranije prodaju.

Ok, gdje uložiti?

Idealno bi bilo kad bi bilo nekih garancija, od toga na prinose do toga da firme neće propasti. No nema takvih garancija. Možemo se voditi samo onim što znamo da se događa u svijetu. Kao što smo prošli gore, u slučaju stvarno dugoročnih ulaganja su početna ulaganja relativno mala, ali tim je važnije naći tvrtku koja će opstati tih 30, 40 ili 50 godina. Srećom, takve tvrtke su financijske institucije, sve su dobro regulirane ako imaju dozvolu poslovanje u EU i uglavnom ne propadaju nego se prodaju.

Ovo je posve informativan tekst i ne preporučujem ništa. Evo vrlo kratak pregled nekih opcija:

Ima ih dakako puno više, no ove su dovoljne za početak.

Ako je i kasno za vas, razmislite o potomstvu. Možda je najbolja stvar koju možete nekom pokloniti za 18. rođendan ne auto, nego ulog od 5000€ u pristojnom fondu. Na taj način se gradi obiteljsko bogatstvo.

Previous Post Next Post