Zašto nositi sat? Sigurno ne da bi znali koje je vrijeme.

Evo jednog indikatora koji govori o čemu se radi: kad zađete u trgovinu satovima, vidjeti ćete točno obrnutu sliku nego što bi vidjeli u trgovini cipelama: dok ženskih cipela najčešće ima bar 70% u bilo kojoj trgovini, kod satova je obrnuto: bar 70% su muški satovi. I krokse su jednako dobro pomagalo za hodanje kao i vrhunske štikle Sergia Rossi, kao što je i mobitel jednako dobro pomagalo za saznati vrijeme kao i vrhunski Vacheron Constantin.

Zašto onda nosimo sat? Da se s njim osjećamo ugodno. Da se izrazimo kroz neki stil. Da stvorimo svoj stil i da pokažemo da imamo stila. Ali najviše da se osjećamo ugodno.

Jedna komponenta tog “osjećamo ugodno” može biti i da znamo, ili čak pokažemo, da imamo novaca za određeni sat, kao što je to može biti signal sa svim drugim nakitom, uključujući i automobile koji se koriste kao nakit. Naravno, to ne mora upaliti, jer still je neprocjenjiv a cijene koje možemo priuštiti daju samo dodatni “kick” - ili bi tako idealno trebalo biti.

Ovo je moj novi blog, kojem sam dao ime "Divlje 20te" ne zbog toga što sam u 20-ima, nego što su vrijeme u kojem živimo, stvarno divlje 2020-te ... i čini mi se odlično vrijeme da se pozabavim osobnim stilom. Tijekom vremena, možda putem ovog bloga zabavim i vas. Osim satova, planiram pisao o raznim lifestyle temama, vjerojatno će biti svega i svačega. Vjerojatno će biti i glupih i cringey stvari, ali kao što kaže poslovica, ako za 5 godina ne pogledaš iza sebe i vidiš glupana, džaba si krečio, ili tako nešto.

Pa krenimo sa satovima.

Prvo da riješimo pitanje cijena i brandova o kojima se najviše govori.

Quo vadis Rolex?

Odmah u glavu, što je uopće Rolex? Brand satova koji su doista vrhunski, no istovremeno svaki kutak na Internetu koji piše o satovima će odmah reći da su precijenjeni. Daleko od toga da je to loše, dapače, procjenjuje se da većina kupaca Rolexa to radi iz investicijskih razloga - da bi ih kasnije prodali po većoj cijeni. A da postignu što veću cijenu, ne koriste se nego sjede u ladici. Što je šteta. Rolexi koštaju od 5.000 USD pa do jako puno. Možda to zvuči kao veliki iznos, no imajte na umu da je Rolex zapravo "entry level luxury."

Rolex ima tu neku mističnu reputaciju i upravo oni su stvorili ili popularizirali neke od najcjenjenijih dizajnova ručnih satova na svijetu. Jako puno brandova koji ciljaju na klasične dizajne (a ima ih jako, jako puno), barem počinju poslovanje s dizajnima koji su inspirirani nekim Rolexom, jer je velika vjerojatnost da će nešto prodati.

Rolex Submariner - najpoznatiji Rolex, imitiran stotine puta

Rolex Submariner - najpoznatiji Rolex, imitiran stotine puta

Osim što ćete za “mid-range” rolexe kao Submariner platiti blizu 10.000 USD, nerijetko će se dogoditi da ih i čekate mjesecima ili godinama. Kao što kaže jedan skupljač satova, Rolex ne prodaje satove, oni prodaju mjesto na listi čekanja. Ako vidite nekog da nosi ovakav gore Rolex, znate da je netko u tom lancu platio blizu rečenih 10 tisuća dolara, i možete pretpostaviti s dosta velikom sigurnošću da bi ta osoba, da ima novaca, kupila skuplji Rolex, jer misli da bi se s njime još bolje prezentirala.

Doista, vlasnici Rolexa su često (ali ne uvijek) vrlo specifični ljudi.

S druge strane, brand “Omega” proizvodi satove da se koriste.

Omega Seamaster, vrlo nalik onom prethodnom po kvaliteti, ako ne i bolji, košta duplo manje

Omega Seamaster, vrlo nalik onom prethodnom po kvaliteti, ako ne i bolji, košta duplo manje

Rolex i Omega su jedni od najpoznatijih rivala - daleko od toga da su jedini. Omega košta ponekad i znatno manje - u ovom slučaju cca duplo manje.

Zašto onda kupiti Omegu a ne Rolex ili zašto kupiti Rolex a ne Omegu? Skupljači satova i entuzijasti bi rekli da je to bezvezno pitanje jer očito je da su satovi drugačiji - jedan ima zupčast bezel (ono što drži poklopac s gornje strane na mjestu), jedan nema, jedan ima samo krunu (to je ono za navijanje sata), jedan uz krunu ima i ventil za helij (ronilački problem). Oblici kazaljki su totalno drugačiji. Narukvica je drugačija. Dakle nema smisla uspoređivati kruške i jabuke... pa opet, ima.

I za treći brand, nešto sasvim divlje... Invicta!

Invicta Pro Diver - jedan od poznatih modela koji imitra klasičan izgled Rolex Submarinera

Invicta Pro Diver - jedan od poznatih modela koji imitra klasičan izgled Rolex Submarinera, i košta oko 50x manje od Omege

Nitko ikada u povijesti ičega se nije požalio da mu Invicta radi loše. Ni u uredu, ni na skupoj večeri, ni u moru, ni u krevetu. Nemojmo se muljati, većina nas će, ako ima novaca za nešto ranga Rolexa, kupiti takav sat. Ili bar Omegu -- ali baš u tome je i poanta - ne moramo ako nećemo, i definitivno danas je osobni stil na dohvat ruke.

Da li ćemo se bolje osjećati s Rolexom ili s Invictom... ovisi. Bio bi ponosan da imam sat u rangu Rolexovih, ali znam da bi u tom trenutku bio više ponosan na tisuću drugih stvari koje su me dovele do te pozicije.

I u tome je cijela priča - kako doći do kombinacije s kojom se osjećamo dobro, bilo zbog internog zadovoljstva ili da s takvom kombinacijom zadovoljavamo potrebu statusa u društvu -- no u potonjem ima kvaka: ako je pitanje status, nema koristi od nošenja sata (niti ikojeg drugog elementa stila) koji neće biti prepoznat u društvu u kojem se krećemo. Ako smo u društvu koje zna prepoznati Rolex bez povećala, onda se možda isplati gledati Rolex. Ako ne, možda je dobra i Invicta.

Digitalno ili ne

U svijetu sakupljača satova i entuzijasta, “pametni satovi” još uvijek ne postoje, najviše zato što se percepira da ne pružaju trajnu vrijednost. Ako se softver pokvari ili firma koja radi softver prestane s radom, ništa od sata. Sjećate se starih Android telefona za koje više jednostavno ne postoji upgrade na novu verziju Androida? E to. To smeta skupljačima satova i entuzijastima.

Pod “digitalnim” satovima se smatraju oni koji imaju LCD prikaz vremena. To je jedini uvijet. A tvrtka koja je izgradila cijeli brand na tome je Casio. Doduše, počeli su s vrlo ružnim satovima (F91W), i nastavili sa besmisleno krupnim i nakrcanim satovima (G-Shock), da bi završili danas sa gomilom varijacija na temu među kojima se tek ponegdje naću biseri genijalnog dizajna.

Casio F91W iz 1989 - Ikoničan sat, originali se danas cijene kao vrhunski vintage satovi; nažalost dizajn nije puno napredovao dan danas

Casio F91W iz 1989 - Ikoničan sat, originali se danas cijene kao vrhunski vintage satovi; nažalost dizajn nije puno napredovao dan danas

Casio je anti-Rolex. Stari su kao biblija, imaju satove koji su definitivno kultni i danas se skupljači otimaju za određene modele, dizajn također nisu puno mijenjali, ali s druge strane, naći Casio koji je skuplji od 500 USD je poduhvat.

Casio G-Shock GA-100-1A1ER - Za one koji vole komplikacije

Casio danas ima oveću gomilu različitih modela, analognih i digitalnih, a njihova G-Shock serija je praktički brand za sebe i sinonim za “military”, “urban” ili čak “gangsta” stil. No u osnovi svima se vidi naslijeđe najpoznatijeg "vintage" digitalnog sata u povijesti.

Timex Ironman 150 - Puno vizualno zanimljivija varijacija na temu digitalnog sata

Timex Ironman 150 - Puno vizualno zanimljivija varijacija na temu digitalnog sata

Digitalne satove je daleko lakše napraviti. Mogu biti znatno otporniji jer nemaju pokretnih dijelova. Mogu biti lakši (u smislu težine) za nositi jer danas je elektronika za digitalni sat izuzetno trivijalna i mala. Daleko su precizniji od mehaničkih. No, rijetko tko ih voli, jer vole se stvari koje je teško napraviti. I praktički ih je nemoguće popraviti - sitna elektronika se najčešće samo može zamijeniti, što je još jedan razlog zašto ih entuzijasti ne vole.

Među analognim satovima ima nekoliko većih smjerova s obzirom na dizajn i na tehnologiju, na primjer “obični” satovi, automatski satovi (samo-navijajući), quartz, kronometri, podmornički satovi i još nekoliko rjeđih varijacija, sa raznim kombinacijama.

Satovi će biti česta tema na ovom blogu.

Next Post