Objavljen je rezultat natječaja za nove automobilske tablice i jedino što je iz njega proizašlo je da, recimo to blago, predstoji još daaaleki put do toga da institucije u Hrvatskoj naprave nešto konstruktivno a da pritom ne promaše cijelu poantu svog postojanja.

{width="300pt"}

Počevši od kraja, objavljeni kriteriji po kojima se odlučivalo su:

• komunikativnost
• suvremenost
• primjenjivost
• originalnost

... pa krenimo redom.

WTF je komunikativnost?

Jedini smisao postojanja registarskih tablica je da one budu očitane od ljudi (npr. policija) i uređaja (npr. kamere na cestama). Ne postoji ništa drugo. One nisu tu da budu lijepe, nego da služe svrsi i pritom, eventualno, ne budu aktivno ružne. Svaka druga ideja je ne samo potpuno pogrešna nego i štetna jer se doslovno baca novac na nefunkcionalnu stvar.

Što onda stoji iza riječi "komunikativnost"? Što to točno tablice trebaju komunicirati, a da nije niz slova i brojeva koji predstavljaju registarsku oznaku?

Registarska oznaka, pak, sama po sebi, može govoriti razne stvari - kao što je prividno ukinit JMBAG jer sadrži identificirajuće podatke o osobi (datum i mjesto rođenja), tako bi isto mogli ukinuti i registarske oznake koje nose slične informacije. Osim što bi time riješili neke manje bitne probleme oko privatnosti, riješili bi i najvažniju stvar na svijetu, a to je da navijači kluba X ne bi napadali auta od navijača kluba Y. Bez obzira da li taj klub bio "Croatia" ili "Srbija". Strojevima nije bitno koja oznaka piše jer se svejedno pita baza podataka, a koju važnost slova "ZG" imaju za Bogoljuba u Vukovaru, zna samo Bogoljub.

Ako je bitna vizualna komunikativnost, onda se treba problemu pristupiti ozbiljno i odabrati maksimalnu veličinu slova i font koji će biti istovremeno maksimalno razumljiv ljudima i kamerama. To je samo minimum onoga što treba napraviti. Njemci iz naslova ovog teksta su otišli i dalje i nakon 2 godine testiranja, 1980. stvorili novi font koji osim što pokriva te minimalne zahtjeve, vizualno sprječava najjednostavnije oblike mijenjanja i krivotvorenja - taj font je FE-Schrift. Pogledajte dobro. On nije lijep, moglo bi se reći da je i "razumno ružan", no istovremeno je fantastično čitljiv za ljude i strojeve: pogledajte slovo O i brojku 0, slovo I i brojku 1, gdje su crtice na slovima E i F, kako R ima mali bijeli prolaz u sredini - to su stvari o kojima se brinu Njemci. Ajmo se brinuti i mi.

Koliko se vidi iz slika priloženih u MUP-ovom članku, samo treći prijedlog koristi FE-Schrift, što znači da je samo taj dizajner ozbiljno razumio što radi.

Suvremenost

Suvremene trebaju biti boje, premazi i opet font u smislu da bude maksimalno strojno obradiv.

Primjenjivost

Izbacio bih riječ "komunikativnost" i stavio "primjenjivost". Jer opet, tablice trebaju ili služiti svrsi - da budu čitljive ljudima i uređajima

• ili ih treba ukinuti. One nisu ukras! Kockice, grbovi, šarena slova, prelijep "Web 2.0" font mogu samo smetati čitljivosti.

Neki od predloženih dizajna imaju "bar-kod", što ne samo da je neupotrebljivo nego govori ili o potpunom nepoznavanju primjene tablica ili o nekom tipično balkanskom dogovoru tipa "kako povećati građanima namet za 10%? Ajmo dodati nešto beskorisno i to naplatiti." Bar-kod takve male veličine je nemoguće očitati osim iz velike blizine, kada postaje nevažan jer danas je i s najlošijim mobitelima moguće algoritamski prepoznati niz od 8-10 velikih slova i znakova. Da bi bar-kod bio upotrebljiv kamerama, trebao bi prekriti cijelu površinu pločica - što se meni osobno čak i estetski sviđa, no nije praktično ako će napisano prepoznavati ljudi.

Originalnost

Da bi registarske pločice imale svrhu, trebaju biti sve samo ne originalne. Originalan font, raspored elemenata, ili boje znače samo to da će trebati kupiti novu opremu ili novi softver koji će raditi prepoznavanje slova. Što je opet kompletno nepotreban trošak kojeg je moguće izbjeći.

Dosadne pločice, standardizirane sa svijetom, su jedini ispravan i ekonomičan izbor.