Koliko često sjednete i razmislite o tome da su zakoni neke države stvar dogovora? Dogovora između koga? Stvarni svijet je kompliciran i društvo i pojedinci koji ga čine su ljudi sa svojim dobrim i lošim stranama, nekad heroji a nekad osuđenici. Priče koje si pričamo o tome kako funkcioniraju i kako su nastale stvari oko nas su bitne, i ako te priče počnu govoriti pogrešne stvari, posljedice mogu biti fatalne. U ovom broju "2 linka subotom": o legalizaciji kanabisa u SAD-u i o pogrešnim pričama kojima si lažemo.

Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.

San Francisco Is Tossing Out Thousands Of Marijuana Convictions

Odnos s društvom u kojem jesmo je jedna od vječnih ljudskih tema, uz ljubav, hranu, rat, i ennui, valjda. Živimo u društvu jer imamo vrijednosti od toga, na primjer to da suradnjom zajedno možemo napraviti bolje kuće, više hrane, i više potencijalnih ljubavnih partnera. Zadnjih 100, 150 godina trend je stvarati nešto što se zovu "nacije" odnosno konkretnije "nacionalne države" po relativno čudnim kriterijima (na primjer u 18. stoljeću ni pola onog što su danas Francuzi nisu govorili Francuski, a da uopće ne spominjemo pitanje kakve zajedničke točke u doba Ljudevita Gaja imaju prosječni stanovnici, dakle seljaci, iz Istre, Slavonije, Dalmacije i Sjeverne Hrvatske). Bilo kako bilo, raji je prodana ideja "nacije" i stvorene su nove države. Prije toga su kriteriji bili drugačiji, tipa "koji vojskovođa je zadnji došao." I da bi države funkcionirale, stvoreni su razni eksplicitni i implicitni društveni ugovori, podjele poslova tko će raditi što. Negdje više a negdje manje, rođena je i birokracija.

Problem s takvom pričom je što je malo tko svjestan da postoji priča. Većina ljudi koje znam ne razmišlja o tome zašto je društvo oko njih takvo kako je, i s kojom svrhom. A pogotovo o tome ne razmišljaju oni kojima uređenje odgovara - što je još uvijek većina. Možemo se mi buniti koliko god želimo, ali prosječnom građaninu sasvim fino odgovaraju mito i korupcija u svemu od potezanja veza u bolnicama do vrlo uspješnog programa zapošljavanja "strankom do posla" do dogovora ispod stola kad treba napraviti vikendicu na obali. I tako će to nastaviti dok god većini odgovara.

No, ne mora. Ovaj članak govori o nečem za naše iskustvo nepojmljivo: o ideji da se retroaktivno primjenjuje novi, bolji zakon, o tome da se jedna podgrupa ljudi ne slaže sa svojom širom birokracijom. Naravno, uvijek postoje interesi, pa, pošto je to Amerika, tu su negdje uvijek i novci. Pa ipak, evo što se dogodilo:

Današnji link ide čak i dalje: San Francisco, jedan od najvećih gradova Kalifornije, je odlučio retroaktivno primjenjivati dozvolu uzgoja i korištenja kanabisa te iz zatvora izbaciti tisuće ljudi koji su zatvoreni od 1975. naovamo. I najbolje od svega, ovi se neće trebati niti žaliti, nego će sudovi sami pregledati povijesne slučajeve, otkazati presude i ispričati se kažnjenim ljudima.

Zamislite što bi bilo da se to dogodi kod nas? Prvo bi tisuće miniona vlastohlepnih katolibanskih spodoba lobiralo protiv puštanja iz zatvora ikoga osim ako im nisu obiteljski frendovi, onda bi stotine pravnika i novostvorenih ustavnih stručnjaka tvrdilo kako bi se otvorila vrata pakla kad bi neki zakon bio retroaktivno primjenjen jer, jelte, To Se Ne Radi Tako, i Moraju Se Poštivati Pravila, osim kad su u pitanju obiteljski frendovi i kolege s faksa, onda bi desetci saborskih zastupnika vikalo o veleizdaji, džihadu protiv svega Hrvatskog i prizivalo nove šatore s neba, dok im kćeri i sinovi šmrču, gutaju i ušpricavaju puno zanimljivije stvari.

Nažalost, negdje po putu, raja iliti stoka sitnog zuba, je zaboravila da su zakoni stvar dogovora i apsolutno ništa više od toga.

Lišće hibiscusa, eto tako da ne bude ono što svi očekuju{width="80%"}

Školstvo više ne uči da su zakoni doslovno ono što se zajedno dogovorimo

  • ako je ikada učilo. I tako će to biti dok manjini odgovara.

Zašto mi se sviđa: Primjer Kalifornije pokazuje da se sve da promijeniti ako se hoće.

Što sam naučio: "People eligible for wiping their records don't have to do anything. The DA's office will wipe out the convictions on its own. "

Link na San Francisco Is Tossing Out Thousands Of Marijuana Convictions.

Why is pop culture obsessed with battles between good and evil?

Odgovor je jednostavan: pri pretrpanosti informacija, osobito onih nevažnih, ljudi prirodno gube želju da o nečem razmišljaju dublje od "crno-bijelog." Jesmo li za ili jesmo li protiv? Je li netko ubojica ili spasitelj? Diktator ili heroj? Sve dublje od toga bi zapravo zahtjevalo da se odvagnu detalji.

Sve slavne osobe su bile (ili jesu) ljudi, i imali su (ili imaju) "ljudsku" stranu o kojoj se danas ne priča kad su idolizirani u jednom ili drugom smjeru. Isaac Newton, otac moderne fizike, čiji rođendan neki slave umjesto Božića jer je na isti dan (po tada važećem kalendaru), je bio zadrti vjernik i plodan alkemičar (nekad je to bilo normalno - stvar dogovora). Valjda svi znaju da je JFK, najpopularniji Kennedy bio ženskaroš, ali malo manje ih zna to za Einsteina. Churchill je hladno izvlačio hranu iz Indije i uzrokovao glad tamo kad je ta hrana trebala Britaniji tijekom rata. Martin Luther King Jr je bio ženskaroš i prepisao je dio svog doktorata i drugih članaka. Charlie Chaplin je volio mlađahne žene ... vrlo, vrlo mlađahne. Elvis također. A i Woody Allen. Nećemo ni spominjati Michela Jacksona. Sin Johna Lennona je izjavio da ne želi uopće da mu itko spominje oca jer ga mrzi što je zlostavljao njegovu majku, Lennonovu prvu ženu. Majka Tereza je eksplicitno zagovarala da je ženama mjesto u kuhinji, a kad nisu u kuhinji, u rađaonici. Abrahama Lincolna, onog koji je oslobodio robove, je zapravo trebalo nagovarati da to napravi, nije mu ta ideja inicijalno sjela ali bila je politički zgodna. John Wayne također nije baš volio društvo čokoladnih. Hemmingway je bio ekstremno toksična osoba u privatnom životu. Omiljena knjiga Henrya Forda (onog koji je proizvodio automobile) je bio Mein Kampf, s čijim autorom je između ostalog dijelio i ideje o židovima. Neki i dan danas zamjeraju Hillary Clinton što nije svetica. I tako dalje ... sve ljudi, sa svojim manama, o kojima se priča samo najbolje.

Umjesto da se o njima misli kao o kompletnim osobama, što bi oni možda i cijenili, postali su idoli i simboli o kojima se priča samo "dobar je" i "loš je." Crno i bijelo. Postali su karikature samih sebe.

Crvenkapica{width="80%"}

U neku ruku to je neizbježno ponovno iz istog razloga: sve je više ljudi koji bi zaslužili da budu "poznati" i da se nešto zna o njima, i u glavama postoji sve manje mjesta za detalje o njima. Lakše je idolizirati ljude i ideje nego ih razumjeti.

Ovaj članak priča o evoluciji dječjih priča koje su počele relativno realistično: kao edukacija ili ilustracija o situacijama koje se stvarno mogu doživjeti u životu, a završile kao bezsadržajne šarene pričice koje Disney kad-tad pretvori u blockbusterski film.

Zašto mi se sviđa: I vitezovi okruglog stola su imali svoje mane. i Hanžeković je vjerojatno imao pokoju dobru stranu.

Što sam naučio: "Maria Tatar remarks on the way that Wilhelm Grimm would slip in, say, adages about the importance of keeping promises. She argued that: ‘Rather than coming to terms with the absence of a moral order … he persisted in adding moral pronouncements even where there was no moral.’ Such additions established the idea that it was values (not just dinner) at stake in the conflicts that these stories dramatised. "

Link na Why is pop culture obsessed with battles between good and evil?

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!

Previous Post Next Post