Za koga kupujete sat? U zadnje vrijeme čujem pojam "legacy" - ostavština - u ovom smislu da se kupuje sat koji će ostati potomcima, tipično sinu, što je glavni razlog zašto sam odabrao pisati o ovoj temi. I to je sasvim dobar razlog, legitiman, čak i ako na satove gledamo kao na investiciju. Možda pogotovo ako satove gledamo kao na investiciju - a obitelj može biti najbolja investicija. Samo bi tu dodao jednu jako bitnu stvar, možda najbitinju: sin neće nositi sat radi sata, nego radi oca. Pa je u toj kombinaciji poželjno biti onakav otac čiji će sat sin nositi s ponosom. Znam da je to očita stvar, ili bi trebala biti očita, ali vrijedi spomenuti, za svaki slučaj.

Nedavno sam od tate dobio sat (tata je dobro, hvala na pitanju). Ako ste me malo pratili po Facebooku, znate da sam prije par mjeseci pitao da li netko zna dobrog urara. Nisam htio spoilati zašto mi treba, pa nisam napisao detalje, što je bila greška. Naime, sat kojeg sam dobio je 50 godina stari Timex, s pozlatom, vrlo klasičnih dimenzija 35mm x 42mm ... s debljinom od 5 mm. Ako ste malo pratili nešto o satovima, onda pretpostavljate što ide dalje: sat je digitalni. S LCD-om (jer je takve lako proizvesti tanke). Svaki urar kojeg sam pitao je odgovorio da za tako nešto nema dijelova. Jedan je citirao službeni stav Timexa da ne drže dijelove za satove starije od 20 godina. Ako netko zna urara koji zna što napraviti s digitalnim satom, javite!

Zašto se digitalni satovi ne popravljaju

Radi se o tome da se digitalni satovi jednostavno ne popravljaju. Previše je sitna elektronika. Cijeli digitalni dio ("modul") se mijenja i stavlja novi. Naravno, teoretski, čak i elektronički moduli bi se mogli popraviti, ali postoji još jedan moment: previše su jeftini da bi se popravljali. Danas je izuzetno jednostavno i jeftino proizvesti digitalni sat. Doslovno, pričamo o cijeni ispod dolara na veliku količinu. Zašto bi ih itko išao popravljati? Osim cijene, prednosti svih vrsta elektroničkih satova - onih koji sadrže kvarcni kristal koji vibrira i daje "takt" - su njihova preciznost: svaki razumno dobar kvarcni sat je precizniji i od najboljeg Rolexa - te relativna robusnost: imaju malo pokretnih dijelova.

Kvarcni satovi su toliko objektivno bolji od mehaničkih, da se 1970-tih (baš kad je moj tata kupovao sat) dogodio "pomor" proizvođača mehaničkih satova svih vrsta jer su ih u kratko vrijeme s tržišta izgurali japanski proizvođači digitalnih satova. Taj period se naziva "Quartz crisis" i tad su tvornice zatvorili brojni stari brandovi po cijelom svijetu. Zanimljivost ovdje je da su nedavno oživljeni neki od tih "starih" brandova, pod novom upravom. Često se dogodilo da neka firma jednostavno kupi pravo na brand (ime) i nema nikakve veze s originalnim proizvođačem, kao što se dogodilo s Invictom.

Paradoks koji se dogodio sa digitalnim satovima je što su njihove dobre kvalitete praktički uništile njihovu dugovječnost. Ako prosječni kvarcni sat traje po 20-tak godina bez ikakvog servisiranja, a za mehaničke satove (i one najskuplje) se preporuča odlazak uraru na redovni servis svakih 5 do 10 godina (jelte, nije obavezno, kao što nije obavezno ni godišnje redovno servisiranje automobila, ali mogu se dogoditi neke posljedice kao gubitak garancije), a kvarcni sat košta skoro pa ništa, velika većina ljudi će ga jednostavno koristiti dok se ne uništi, i biti vrlo sretni s takvim satom (samo svakih nekoliko godina, što opet može biti 5 ili 10, treba promijeniti bateriju). Zbog toga se nije razvila industrija urara za digitalne satove. Jednostavno toga nema.

Da se vratimo na početak, za koga kupujete sat? Ako je za sadašnjeg sebe, objektivno gledajući kvarcni satovi su sasvim dobri. U nekom kasnijem tekstu ću pisati o dubljim razlikama.

Koliko vrijedi skupi sat

Pogledajte ovih 9 satova. Jesu li dobri?

Pogledajte ih opet. Imaju li nešto zajedničko?

Evo par zanimljivih informacija o prethodnoj listi satova:

  • 4 od njih su CASIO (CASIO radi samo kvarcne satove)
  • 2 su od istog kineskog proizvođača (ali različiti brand)
  • Samo 3 sata su mehanička, ostali su kvarcni
  • Dva sata koštaju preko 20.000€ svaki, ostali koštaju manje od 200€ svaki.

Ako ste prepoznali koji od njih koštaju preko 20.000€, čestitam. Ako niste, pišite u komentarima.

Brutalna poanta je:

  • Dizajn sam po sebi - raspored elemenata, boja i tekstura - nije točka diferencijacije skupih i jeftinih satova
  • Preciznost mjerenja vremena i izdržljivost također često nisu točka diferencijacije skupih i jeftinih satova
  • "Kvaliteta" je vrlo škakljiv pojam, vrlo često nevezan za cijenu; kako su satovi danas nakit, kvaliteta se odnosi gotovo uvijek na završnu obradu, polish, a gotovo uvijek se i reputacija branda ubraja u kvalitetu

Recimo da u potrazi za vječnim satom želite sat kojeg će se moći popravljati u slučaju potrebe - dakle mehanički sat.

Kako odabrati dobar mehanički sat?

Ok, recimo da idete na varijantu "legacy" ili "investicija", i zato vam superioni kvarcni sat (superiorni u smislu njegove funkcije mjerenja vremena i izdržljivosti) nije izbor. Postoje doslovno stotine proizvođača mehaničkih satova. Većina danas proizvedenih mehaničkih satova su "automatski", gdje se mislli na automatsko navijanje. Imaju mali uteg koji se njiše lijevo-desno i tako navija sat dok mičete rukama. Ako baš ne tražite mehanički sat bez automatskog navijanja, vrlo je vjerojatno da će svaki kojeg nađete biti automatski.

Glavna komponenta koja određuje dugovječnost i popravljivost sata je njegov mehanizam. Na engleskom se još naziva i caliber, movement ili module. Najveći i najpoznatiji proizvođači satova rade svoje mehanizme (in-house), dok drugi kupuju već postojeće. Nema drastične razlike u kvaliteti između ova dva pristupa i danas se radi više o reputaciji nego kvaliteti. Postoje odlični "generički" mehanizmi od poznatih proizvođača kao ETA, Sellita, Seiko, koji se nalaze u tisućama i tisućama različitih modela satova. Čak štoviše, njihova raširenost ih čini izuzetno "popravljivima". Dijelova ima na tone.

Jedan od najpoznatijih takvih mehanizama je NH35 od Seika, koji se nalazi u stotinama vrlo kvalitetnih satova kako velikih tako i malih brandova. Relativno je jeftin, ali i nevjerojatno pouzdan i točan. Tolika je trenutna zasićenost tržišta ovim mehanizmom, da će se dijelovi za njega još desetljećima nalaziti doslovno posvuda. Ako nađete automatski sat koji je relativno pristupačne cijene, velika je vjerojatnost da je u njemu upravo NH35 (ili neka varijanta kao NH35A ili NH36). I to je super. Slično popularni japanski mehanizmi su Seiko 7S26, Miyota 9015, i Miyota 8215.

Jednom kad je mehanizam osiguran, "sve" što razlikuje jedan sat od drugog je dizajn i poliranje. Neki od satova s ovim mehanizmima koji su iznenađujuće kvalitetni s obzirom na cijenu i imaju odlične reviewove po Internetu su Escapement time classic, Pagani Design diver, a za stepenicu kvalitete gore, San Martin 1953 i San Martin bronze turtle.

No, neki (doduše malobrojni) snobovski urari, uključujući i po Zagrebu, ne žele popravljati japanske mehanizme iz principa. Da bi zadovoljili ove, potražite satove s mehanizmima kao ETA 2824, ETA 7750 i Sellita SW200. Naravno, kod svih spomenutih proizvođača postoje i desetci drugih mehanizama. Neki jako razvikani proizvođači satova (npr Omega, pa čak donedavno i Rolex) koriste generičke mehanizme uz male ili nikakve modifikacije.

A ako imamo novaca?

Sve do sada je bilo riječi o satovima i temama koji su blizu optimuma kvalitete i cijene, odnosno mogli bi ih nazvati "ekonomičnim izborom." Riječ "jeftin sat" može navesti na krivi smjer: jako puno satova koji ne koštaju puno su zapravo odllični, bilo da je kriterij kvaliteta, dizajn ili dugovječnost. Klasičan primjer su Seikovi sportski automatski satovi koji se često predaju s generacije u generaciju a cijenom su vrlo pristupačni.

No, satovi su nakit i statusni simbol i dio uživanja u njima je i svojevrsno određivanja praga cijene koju možemo izdvojiti za njih.

Gledajući s obzirom na dugovječnost, ovdje vrijedi "Lindy effect" -- što je firma dulje prisutna na tržištu, veća je vjerojatnost da će nastaviti biti prisutna na tržištu. Veliki brandovi mahom jesu veliki zato što su dugovječni, i nema puno pogreške s njima. Odabir sata samo na temelju toga koliko je dugovječan proizvođač je doduše malo pretjerano, jer npr. Seiko osnovan 24 godine prije Rolexa, a neki od stvarno high-end skupih proizvođača su još par stotina godina ranije (npr. Vacheron Constantin koji vuče korjene iz 1755.).

S modernim komunikacijama, dogodilo se to da neki brandovi mogu brzo doći do mindsharea iako nemaju povijest, i najčešće prodaju vrlo loše satove. U tu skupinu definitivno spadaju brandovi koji su popularnost stekli na društvenim medijima nedavno - ma koliko često iskakali iz paštete, brandovi kao MVMT, Vincero, Filippo Loreti, Frederique Constant i Daniel Wellington nisu dobar izbor jer najčešće prodaju jeftine i nekvalitetne kineske satove pod drugim imenom.

Za koga kupujete sat?

Kao što kod žena nakit i šminku uglavnom gledaju druge žene, i satove najviše gledaju drugi muškarci - ali, puno puno manje. Samo oni koje to interesira će baciti drugi pogled i eventualno se zapitati koji sat nosimo. Situacije gdje netko zapravo pita nešto o satu su iznimno rijetke, gotovo nepostojeće, osim među ekipom koja se zanima za satove. Češća je obrnuta situacija - da netko tko se ponovio satom, osobito malo skupljim satom, entuzijastično želi pokazati ga svima u njegovom krugu prijatelja i poslovnih partnera - i to je isto ok, ali brzo postane naporno.

Ako sat kupujete da bi ga drugi gledali, nije baš neka fora. Možda ga primjete, možda ćete se pobrinuti da ga primjete, ali osim ako se zanimaju za satove, možda dobijete samo par rečenica o toj temi (doduše nekad je i to dovoljno za ulaz). Poanta je opet da bi idealno bilo kupiti sat s kojim se ugodno osjećate. Razloga za dobar osjećaj je više - možda je jako udoban na ruci (tu postoji definitivna razlika među jeftinim i skupljim, ali ne nakon određene cijene, recimo 1000€), možda baš lijepo izgleda po vašim vlastitim kriterijima i stalno ga gledate bez obzira što se ne pitate koliko je sati (odličan razlog), možda vas podsjeća na neki lik iz filmova. Sve je to ok, dok god se radi o vašem osjećaju.

tl;dr

"tl;dr" je, ako se niste do sada susreli, internetski slang za "sažetak" ("too long - didn't read" - tj. "daj skrati"). Evo liste za optimizaciju dugovječnosti sata:

  • Satovi sa bojom po narukvici i kućištu će kad-tad izgubiti tu boju
  • To se odnosi i na pozlatu
  • To se odnosi i na crnu i bijelu boju posvuda
  • To se odnosi i na napredne moderne tehnologije depozita metala na drugi metal (PVD)
  • Niklovani mesing će se vjerojatno kad-tad raspasti
  • Jedino što ima smisla su satovi koji su u cijelosti od nehrđajućeg čelika ili od plemenitih metala (zlato, platina).
  • Titan je cool, ali se jako lako izgrebe
  • Brončani satovi ekspresno oksidiraju, ali su cool
  • Kod ronilačkih satova, najbolje da onaj "bezel" koji se okreće (više o tome u nekom budućem tekstu) bude od keramike, jer se ne haba i uniformne je boje
  • Najkvalitetnija stakla na satu su safirna, ali mineralna nisu tako drastično loša. Akrilna / plastična treba izbjegavati jer se brzo izgrebu (iako su ponekad cool).
  • Ako je dugovječnost na visokom prioritetu, najbolje uzeti sat koji je ostao popularan kroz dugi niz godina, jer je veća vjerojatnost da će ostati popularan i popravljiv
  • Egzotični satovi i mehanizmi znače lošu popravljivost; "dosadno" je u ovom slučaju dugotrajnije

Gledajući taj popis, postaje jasno zašto veliki brandovi imaju relativno "dosadne" satove - u cijelosti od nehrđajućeg čelika, s malo ili nimalo boje, jednostavnog izgleda - takve linije satova se znaju proizvoditi po pola stoljeća ili više, i zbog jednostavnosti konstrukcije ostaju funkcionalni i popravljivi.

Audemars Piguet Royal Oak

Audemars Piguet Royal Oak

Previous Post