Recimo da ste se poželjeli nagraditi, možda za dobro obavljen projekt, možda za neku godišnjicu, ili za majmunovo, sa finim satom. I recimo da već neko vrijeme gledate Omega Speedmaster Pro, poznat i kao "Moonwatch" po tome što je doista, letio s astronautima na Mjesec u misiji Apollo 11. To je sasvim dobar izbor, odličan dapače. Sat ima povijest, klasičan bezvremenski dizajn, i zapravo dobro izgleda.

Vintage_Omega_Speedmaster_145.012-67

Malo je satova koji imaju tako zanimljivu povijest, i za one koji malo prate satove, "Moonwatch" je definitivno dobra izlika za započinjanje razgovora. Naravno, tijekom godina je bilo nekoliko iteracija istog sata, sa sve boljim mehanizmima i karakteristikama, no osnovni dizajn, a tu prvenstveno mislim vizualni dizajn, se nije mijenjao. Stari modeli, pogotovo oni originalni koji su letjeli na Mjesec, znaju koštati više desetaka tisuća eura, no novi modeli su relativno pristupačniji, sa cijenom (kod ovlaštenih prodavača) od oko 4000-5000 eura.

Imati ovakav sat je istovremeno i stvar prestiža i praktičnosti. Cijena mu nije tako ekstravagantno skupa kao nekim modelima drugih proizvođača iz iste klase, a opet priča iza sata je dovoljno dobra da on bude cijenjen i poželjan.

Da li biste onda kupili njegovu repliku za 250 eura?

Tko kupuje krivotvorene satove

Tema ovog teksta nisu krivotvoreni satovi, no treba posjetiti tu temu prije nastavka.

Apsolutno je moguće, štoviše i lako dostupno, kupiti kopiju, repliku ovakvog sata kod kineza za par stotina eura. Pri tome mislim na stvarne replike, koje se trude biti 100% identične originalnu, ne samo sa dizajnom i narukvicom, nego i sa "lažnim" Omega logotipovima. Ove replike su često tako dobre da je potrebno ispitivanje ispod mikroskopa i istovremena usporedba sa stvarnim satom da bi se našle razlike. Čak idu do toga da repliciraju i mehanizme sata, ne samo vanjski izgled.

Replike su prisutne, dostupne, relativno jeftine, i ako baš želite, možete imati svoj vlastiti mali faux Moonwatch za tjedan do dva dana s dostavom, platite karticom online, i da nitko bez mikroskopa neće saznati da je replika.

Ali nije to poanta. Vi ćete znati da nosite lažni sat.

U tome je cijela igra. Taj osjećaj da nosite originalni sat kojim ste se počastili. Da niste fejk.

Što ako repliku radi originalni proizvođač?

Ovo je zapravo tema članka. U potezu koji je iznenadio sve koji prate satove, Omega je u suradnji sa Swatchem (ili obrnuto) napravila niz jeftinih plastičnih satova koji izgledom izuzetno dobro oponašaju Moonwatch, imaju službeni branding Omege i Swatcha, te su totalno "originalni" u tom smislu da ih proizvodi proizvođač koji ima potpuno pravo to napraviti.

Recimo, to bi bilo kao da Lamborghini odjednom uspostavi suradnju sa Škodom, tako da Škoda proizvodi automobil od recikliranog lima i plastike koji izgleda totalno kao Aventador, ali na platformi, s voznim karakteristikama i unutrašnjim dizajnom, materijalima i elektronikom od Škode Fabie.

Aventador

Omega je zajedno s puno proizvođača mehaničkih satova imala velikih problema kad su došli baterijski ("kvarcni") satovi, te je sudjelovala u brojnim spajanjima i restrukturiranjima koji su je doveli da je danas jedna od članica grupacije Swatch, zajedno s puno drugih zanimljivih imena u svijetu satova, poput Longines, Rado, Mido, Certina, Blancpain i sl. Sam brand Swatch satova je poznat po jeftinim, ali "fora" satovima. Čini se da su išli u smjeru da koriste ultra-jeftine materijale i mehanizme, gotovo isključivo baterijske, ali da rade kolaboracije da im barem dizajn kućišta izgleda zanimljivo i razigrano. Vrlo često i pre-razigrano i dječje.

color%20the%20sky

Gotovo sigurno se dogodila odluka na razini Swatch grupe da Swatch napravi "kolaboraciju" s nekim iz iste grupe, i došli su do Omege. Rezultat je niz satova u Swatch stilu koji su napravljeni tako da izgledaju kao gore opisan "Moonwatch." Bili su jako originalni i te satovi nazvali "Moonswatch", te se prodaju za 250€. Pošto su više dio Swatch branda nego Omege, jedini način da se kupe je u Swatch prodavaonicama, i zapravo imaju jako malo veze s Omegom. To su jeftini, plastični satovi (ma koliko se Swatch trudio da progura naziv "bioceramic" za svoju plastiku), sa funkcionalnim dijelovima (bezel, pozadina) koji su doslovno naljepnice (za koje se očekuje da će otpasti za jedno ljeto) i plastičnim prozorom.

Jedino zadovoljstvo koje tu preostaje je - da su ipak službeno, nedvosmisleno, brandirani i s Omegom.

Ono što je uslijedilo je jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti proizvodnje satova - masovna histerija.

Kampiranje za sat

Swatch je imao ili sreće ili pameti, te je marketinška kampanja za satove "iscurila" u pravo vrijeme nekoliko dana prije nego što je trebalo, što je dovelo do toga da ljudi doslovno kampiraju ispred Swatch trgovina. Evo na primjer kako je to izgledalo:

Neki ljudi su doslovno više od 24 sata proveli čekajući u redu / kampirajući da bi bili među prvima koji su kupili Moonswatch. I to unatoč tome što:

  1. Radi se o satu koji, kako će se kasnije pokazati, stvarno daje osjećaj da se radi o igrački kad se nosi na ruci
  2. Nije ograničena proizvodnja (limited edition) nego "normalna" i proizvoditi će se dok god netko želi kupiti
  3. Prodavaonice nose do 150 komada ovih satova, a u redovima diljem svijeta su se nalazile i tisuće ljudi

Nikada u povijesti satova nije postojao takav hype.

Marketing je odradio vrhunski posao, barem za inicijalnu prodaju. Ljudi su doslovno jedni druge nahuškali da idu kupiti nekvalitetan sat i da za to satima čekaju u redu.

Kasnije se pokazalo da, doista, to nije kvalitetan sat, npr. materijal kućišta ostavlja tragove boje po rukama: Unatoč tome, sat će najvjerojatnije biti unikatno poznat baš po tome što se dogodilo izvan njega samog. Ne po svojim karakteristikama, dizajnom, mehanizmom, nego po tome da je to najveći hype u povijesti satova. Kolekcionari ga definitivno neće nositi (jer izgleda kao da će se raspasti nakon godinu dvije), ali će ga imati i biti će na svoj način cijenjen.

Što to govori o nama ljudima? Da nije bitan proizvod nego hype oko njega? Koju šansu onda imaju mali entuzijastični proizvođači koji rade kvalitetne proizvode a nemaju toliko novaca za marketing? Vjerojatno "da smo iracionalni", "da" i "nikakve."

Ima li nešto pozitivno?

Pozitivan spin na Moonswatch hype je da je to način da "obični ljudi" dođu do sata koji je službeno brandiran od Omege za puno manje novaca.

Ali ako je to slučaj, onda se radi o velikom disrespectu i navlakuši, doslovno ismijavanju kupaca koji idu isključivo za brandom. Kupci vole brand, ali brand ih ne poštuje. Za iste novce se mogu nabaviti puno kvalitetniji satovi od prizvođača koji imaju jednako odličnu reputaciju. Casio i Citizen za iste novce prodaju satove koji nisu igračke, sa kućištima i narukvicama od nehrđajućeg čelika, i mehanizmima koji su daleko precizniji od onog u Moonswatchu. A kineski proizvođači će još na sve to dodati i pristojan bling i često i kvalitetnije materijale. Evo nekoliko primjera:

U takvom svijetu, prostituirati Omega brand sa tako očajno lošim proizvodom je malo suludo, jer očito su mogli napraviti pristojan sat u tom cjenovnom rangu, a odlučili su to ne napraviti. Ne trebaju napraviti repliku Speedmastera, ipak se tu radi o pozicioniranju branda, ali mogli su koristiti malo kvalitetnije materijale i mehanizam. Ovako, Moonswatch će vjerojatno ostati analogan tome kao kad proizvođači luksuznih auta skupo prodaju autiće i makete s njihovim dizajnom - memento, suvenir, kuriozitet, ali zapravo igračka.

Previous Post