Cenzura u doba Interneta

Nije da nisam svjestan da lagano živim kao i skoro svi koji čitaju ovaj tekst, i teško je ikoga od nas motivirati da aktivno radi na promociji nečeg tako apstraktnog kao sloboda govora, ili sloboda od korupcije ili bilo koja od stotina drugih sličnih tema, no barem povremeno želim proširiti informacije o događanjima na tu temu u svijetu i kod nas, možda bolja informiranost ipak stvori ponešto bolju budućnost.

Veliki problem današnjice (između svih ostalih, od koronavirusa, buđenja plemenskih običaja i svijesti, do globalnog zatopljenja), je centralizacija platformi na Internetu. I sama infrastruktura Interneta se sve više centralizira, ali to je blago drugačiji problem.

Što možete napraviti ako želite objaviti neki sadržaj na Internetu? Ako se radi o blogu, klasičnom, tekstualnom, imate nekoliko opcija, od platformi kao Medium, WordPress, Ghost i drugih, do zakupa nekog web hostinga i dizanja svog bloga, najčešće opet na WordPressu - nije teško ako imate bar nekog znanja u IT-u. Već ako se radi o audio podcastu, kompliciranije je dizanje vlastite infrastrukture i najvjerojatnije ćete ići na SoundCloud, PodBean, Spotify, Blubrry ili druge. Surove Strasti su bile i ostale hostane na serveru kojeg ja održavam, iako je spomenuti fizički u Amsterdamu (odlična zemlja, odličan grad, much free speech). Ali ako se radi o videu, jedini prakičan izbor je YouTube. Trend ide takav da se olakšavanjem korištenja autori sadržaja guraju u velike platforme, i to nije loše. Loše je što po svemu sudeći se jako lako stvaraju monopoli (u svim industrijama) koji onda osim što guše konkurenciju, guše i slobodu govora. Opet, razumljivo je zašto - put u pakao je jako često popločan dobrim namjerama i ako s druge strane postoji netko koga određeni sadržaj vrijeđa, tko može tužiti platformu, osobito ako je to država, teško je zamjeriti kontrolu sadržaja, čak i ako dovodi do možda neželjene cenzure.

Dodatan problem je što zbog količine sadržaja koji se objavljuje na platformi, firme koje njima upravljaju nemaju vremena objašnjavati zašto su cenzurirale sadržaj. Već barem 10 godina je opće poznato da niti Facebook niti Google neće dati više od automatiziranog e-mail odgovora ako se netko žali na njihove postupke. Kako to izgleda u teoriji pokazuje ovaj video:

A u praksi, to pokazuje ovaj video:

U ovom drugom videu, radi se o jednom znanstveniku, koji je doduše vrlo "geeky" u izražavanju i temama kojima se bavi, ali je ipak znanstvenik, kojeg YouTube cenzurira već skoro godinu dana kad priča o bilo kakvoj kontroverznoj temi, bilo da je za ili protiv te teme. Počelo je jer je pljuvao (ponekad i doslovno) po svjetskim startupovima koji su dobili ogromne novce ali nemaju znanstvenog smisla, a nastavilo je sa svakakvim drugim temama koje ga zanimaju. A čovjek ima blizu milijun subscribera, nije neki mali nepoznati kanal. Ima preko nekoliko videa koje je snimio o temi cenzure na YouTubeu, niti mu je to prvi put.

Bilo da se radi o algoritmima u YouTubeu ili ljudima koji pregledavaju i ručno cenzuriraju baš njega, nastradao je.

Nedavno sam šerao ovaj link o razlici između distopija koje su opisivali Orwell i Huxley: https://biblioklept.org/2013/06/08/huxley-vs-orwell-the-webcomic-2 . Orwell je pisao o totalitarizmu, državi nalik komunističkim državama iz Hladnog rata, koja upravlja svim aspektima života, osobito jezikom i slobodom izražavanja. Huxley je pričao o sličnom društvu koje je do tog stanja došlo dobrovoljno, koje ima toliko distrakcija i prilika za zabavu da ih ne zanimaju velike teme i apstraktne slobode.

Jedna od dramatičnih rečenica u tom opisu je:

Orwell feared the truth will be concealed from us. Huxley feared the truth will be drowned in a sea of irrelevance.

Po svemu sudeći, kao što je jedan komentator rekao, izgleda da idemo u oba smjera istovremeno.