Kao što smo nedavno čuli na podcastu kojeg sam pokrenuo sa Sašom, vječne teme su ljubav, kilogrami i novac. Možda je to iznenađujuće onima koji misle da su vječne teme seks, droge i rock&roll, ali oni (mi?) su uvijek bili manjina. Bilo kako bilo, ja imam previše kila, i imao sam previše kila još od vrtića. To što sebe nikad nisam vidio kao mršavog - ili normalne težine - je opsežan problem sam za sebe, no nadam se da sam realističan i otvoren novim iskustvima pa me to malo spašava.
Bilo kako bilo, u zadnjih godinu dana sam probao dvije dijete koje su dijametralno suprotne: jedna je "krompir dijeta" (da, stvarno, jedeš samo krompir), a jedna "keto dijeta" u kojoj jedeš, pa, ovisno o tumačenjima, no uglavnom bi trebalo biti masno i mesnato. Evo kako su ti eksperimenti prošli.
Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.
Penn Jilette: Presto!
Penn Jillete je polovica dueta "Penn & Teller", mađioničari i zajebanti koji zajedno nastupaju od 1970-ih i praktički cijelo vrijeme su među najpoznatijim, najprofesionalnijim i najcjenjenijim izvođačima u povijesti. Među ostalim, možda ste ih vidjeli i u seriji Penn and Teller: Bullshit gdje istražuju popularne urbane legende i slična uvjerenja.
Kao što se može vidjeti iz slika i video zapisa, Penn je gromada od čovjeka, višlji od 2 metra, ali prije nekoliko godina je skoro umro od posljedica problema koji su vezani uz njegovu težinu, i to uobičajenih stvari: tlaka, šećera, srčanih problema. I onda je morao smršaviti, i smršavio je oko 50 kg u manje od godinu dana. Knjiga "Presto!" je njegov dnevnik kako je to napravio, što je radio da tako drastično smršavi.
{width="80%"}
Nekako otprilike prije godinu dana sam čitao ovu knjigu i bio inspiriran da probam i ja. E sad, način na koji je Penn ostvario tako radikalno mršavljenje se dobrim dijelom bazira na "krompir dijeti" u kojoj, doslovno, se jede samo krompir, koliko god hoćeš. Ne krompir pržen u ulju, ne krompir s maslinovim uljem, nego samo krompir, kuhan, eventualno sa soli, biberom i malo začina, to je sve. Kad sam to pročitao, činilo mi se nevjerojatno jer sam pretpostavljao da se krompir sastoji uglavnom od škroba, odnosno složenih šećera odnosno ugljikohidrata, no onda je Penn krenuo objašnjavati kako i zašto. Ukratko, upoznao je "ludog znanstvenika" čija teorija je bila da krompir u osnovi sadrži minimalne količine ugljikohidrata, osnovnih minerala i vitamina, te je zbog toga moguće preživjeti dugo vremena (ne zauvijek, očito) na prehrani koja se sastoji samo od krompira. I doista, pogled na Wikipediju je potvrdio da u 100g krompira ima oko 18g ugljikohidrata, što je praktički ništa kad se usporedi sa žitom, rižom i kukuruzom koji imaju od 70 do 80 grama ugljikohidrata na 100g sirove mase. Drugim riječima, krompir sam po sebi, ako nije natopljen uljem, ima 4x manje kalorija nego kruh. Od svih tradicionalnih priloga uz jelo, krompir je najmanje kaloričan.
I tako sam si odredio da ću mjesec dana jesti samo krompir, kao što je Penn napisao. Ne mogu reći da sam se držao 100% pravila, i pred kraj sam već počeo izmišljati gluposti, no, ipak i unatoč tome, u mjesec dana sam tada smršavio oko 6 kg. Ne tako puno kao Penn, ali nisam se ni tako strogo držao prehrane kao on. Vikendom bi pojeo burek, ili sendvič, ili pomfri. Ne sjećam se točno zašto sam prestao, znajući sebe vjerojatno se dogodilo nešto stresno, ali ta dijeta i način prehrane mi je ostao u lijepom sjećanju i s idejom da bi mogao to ponoviti.
Zašto mi se sviđa: Knjigu je napisao čovjek koji je sam isprobao to što priča: nije mu bilo lako i to se čita u tekstu, ali uspio je.
Što sam naučio: Krompir je najmanje kaloričan od "tradicionalnih" priloga (kruh, riža)
Keto dijeta
Otprilike godinu dana nakon eksperimenta s krompir-dijetom - a u međuvremenu sam naravno dobio sve te kile nazad, i još par - sam krenuo u sličan eksperiment s LCHF - low carbohydrate, high fat dijetom, odnosno načinom ishrane koji minimizira ili potpuno uklanja (ovisi koliko "strogo" netko interpretira ideju, ali i o organizmu) ugljikohidrate, a povećava unos masti i proteina, tim redoslijedom. Prihvatio sam to raditi na nagovor kolege koji je ovim načinom prehrane smršavio preko 20 kg, i entuzijastično pričao svakome kako je ta prehrana super i dovodi do rezultata iako jede koliko god želi. Bio sam skeptičan da dijeta funkcionira na način koji sam razumio iz njegove interpretacije, pa pošto sam izgleda tip osobe koja će uložiti koji god trud je potreban da bi nešto dokazala ili probala, evo krenuo sam u to.
Prvo je počelo s čitanjem materijala na Internetu, gdje sam našao da LCHF prehranu najčešće dijele u nekoliko "težina", od blage s npr 100 g ugljikohidrata dnevno, do stroge, "keto" (dolazi od riječi ketoza) s max 20 g ugljikohidrata dnevno. Procjena koliko ugljikohidrata jedem se pokazala dosta nepreciznom jer šećer i brašno se koriste posvuda u gotovoj i polu-gotovoj hrani ili prerađenim namirnicama. Čak i maslac od kikirikija ima dodanog šećera, a da ne pričam o marinadama za meso, kiselim krastavcima, kečapu, senfu, pašteti, salamama i slično. Bilo kako bilo, tri tjedna sam jeo sve po pravilima do max 20 g ugljikohidrata dnevno, bez iznimaka, bez varanja, strogo prema popisu namirnica. A namirnice koje su u skladu s ovim načinom prehrane su: meso u svim oblicima, što masnije to bolje, masni orašasti plodovi (ne svi, na primjer indijski orašćići imaju puno više šećera od kikirikija), zeleno povrće, posebno salate, masni sirevi, i slično. Nažalost, voće je u potpunosti zabranjeno (jeste li znali da čaša prirodnog, cijeđenog soka od jabuke ima više šećera nego čaša koka-kole? Sad znate.)
Moram reći da mi je ovakva ishrana baš odgovarala, i ni u kojem trenutku nisam imao osjećaj da se nešto značajnije ograničavam. Inače volim jesti praktički sve, što uključuje i svo povrće, tako da mi koncept da jedem npr. brokulu i piletinu s roštilja savršeno odgovara. I, nakon tri tjedna takve prehrane - vaga se nije ni pomakla. Bilo je fluktuacija, no ukupan rezultat je bio 0, niti sam smršavio, ali niti sam se udebljao, iako sam jeo puno više mesa, masniju hranu nego inače, i puno kikirikija (umjesto svih drugih grickalica).
Nakon savjetovanja s kolegom, gdje je zaključak bio "sigurno radim nešto krivo", postrožili smo, i cilj je bio 0g ugljikohidrata dnevno, opet kroz 3 tjedna.
{width="80%"}
Prema jednoj teoriji koja se provlači kroz pobornike keto dijete, ugljikohidrati se "spremaju u mišićima" i "navlače vodu" tako da osoba koja oko tjedan dana ne unosi ikakve ugljikohidrate bi trebao na kraju tih tjedan dana izgubiti 5 do 10 kg isključivo vode iz mišića. A mišićav sam, ispod svih tih naslaga sala, tako da bi trebao osjetiti taj efekt. Sad, potpuno je teži problem ciljati na 0g ugljikohidrata dnevno, to bi praktički značilo jesti isključivo meso i vrlo ograničen izbor povrća, jer čak i brokula sadrži oko 7g ugljikohidrata na 100g sirove mase, a kikiriki nije daleko od toga, s oko 6g na 100g. Neko "ozbiljnije" povrće kao mrkva i grah ne dolaze u obzir. Gledajući ponovno tablicu sastojaka, smanjio sam i kasnije potpuno maknuo kikirkiki, luk, (mrkvu sam već ranije), mlijeko i alkohol (prije sam popio cca dupli whiskey jednom tjedno), a na Googlu sam našao da je načešći razlog zašto keto dijeta ne uspjeva to što ljudi jedu previše proteina a premalo masti, dok treba obrnuto, pa sam povećao količinu ulja i masti kod pripremanja svega, i počeo jesti više čvaraka. Bilo mi je teže držati se ovog načina prehrane jer jednostavno previše ograničava sastojke, premalo je varijacije u prehrani. Ali tvrdoglav sam, i držao sam se. I gle čuda, na kraju ta tri tjedna - ništa. Opet nije bilo nikakve promjene.
Ne znam zašto nije bilo promjene, očito postoje ljudi koji na keto dijeti puno smršave, ali ja nisam jedan od njih. Cijelo vrijeme je bilo pitanje da li sam zapravo u "ketozi", stanju metabolizma gdje umjesto ugljikohidrata troši masti, i iako su mi se naručeni listići za detekciju ketonskih spojeva izgubili u pošti, prema drugim signalima koje sam pročitao: acetonski miris u zadahu iz usta, mokraći i povećan smrad znoja, rekao bih da jesam.
LCHF dijeta, ili po naški "bez karbića" gotovo sigurno ima dobrih prednosti mimo smanjenja težine. Gotovo sigurno, a na googlu se može naći puno informacija o tome, radikalno smanjenje unosa ugljikohidrata potpomaže normalno funkcioniranje mehanizma inzulina i u nekim slučajevima ljudi su si na taj način izliječili dijabetes. Mogu reći da sam se jako dobro osjećao na ovoj dijeti, i mislim da, barem u mom primjeru, ima smisla u tome da treba izbjegavati ugljikohidrate jer baš oni dovode do osjećaja da "padne šećer". Ako je organizam naviknut trošiti zalihe masti umjesto da paničari svaki put kad nestane šećera, robusniji je i manji je stres na distribuciju energije. Uspoređujući po ovim kriterijima LCHF i krompir-dijetu, rekao bi da je LCHF zdraviji.
Ali ipak, rezultata nije bilo.
Ovaj link je na web koji opisuje LCHF ishranu, ima popis namirnica i recepte za razna jela. Čini se dobar.
Zašto mi se sviđa: Prednost koju sam osjetio na LCHF dijeti je bilo bolje raspoloženje i manje fluktuacija raspoloženja, no lako moguće je da je to bilo zato što praktički nikad nisam bio izrazito gladan, jer kad god bi bio gladan, pojeo bi nešto od namirnica iz dozvoljenog popisa.
Što sam naučio: Fluktuacije u razini inzulina su mahom odgovorne za "kad si gladan nisi svoj" - moguće je biti istovremeno gladan i "zen", ako se ne jede puno ugljikohidrata.
Link na Diet Doctor: A keto diet for begiiners
Treći put
Prije dosta godina, cca 6-7, sam smršavio 35 kg u oko 6 mjeseci. Ako malo računate, to je rezultat usporediv s Pennovim.
To sam postigao na dijeti koju sam interno zvao "Auschwitz dijeta", iako tad nisam o njoj ni pisao ni pričao s ikim. Kroz većinu dana u tom vremenskom periodu, jeo sam ekvivalent jedne porcije kokica dnevno - ili manje. Da, doslovno, bez varanja, bez zajebancije - rekao sam da sam tvrdoglav. Pio sam cedevitu za vitamine i tu i tamo mineralne šumeće tablete.
I s time dolazim do poante ovog blog posta: Aktivni sastojak dijeta kojima je cilj mršavljenje NIJE I NE MOŽE BITI IZBOR NAMIRNICA KAO TAKVIH, nikada. Aktivni sastojak svih dijeta za mršavljenje je smanjenje unosa kalorija odnosno povećanje omjera potrošenih kalorija i unesenih. To je sve, nema nikakve nauke, nikakve pseudoznanosti (ketoza, jelte, bi trebala biti magična da s povećanim unosom masnoća tijelo potroši njih i još uvijek mršavi), jednostavna računica. Mislim da ljudi koji mršave na keto dijeti jednostavno ne kuže da im je dojadilo jesti jednoličnu hranu i nesvjesno jedu manje nego inače (što meni nije funkcioniralo).
Naravno, postoje više i manje zdraviji načini da se to postigne: svaki izlet izvan okvira balansa prehrane je na neki način štetan. Druga bitna komponenta je psihološka - nekom je doista lakše ako tijekom perioda kada jede manje kalorija nego inače, jede određenu vrstu namirnica koje mu se sviđaju. Brijem da je u ovom smislu meni svojevrsni hendikep što volim sve. Mogao bi bez problema mjesec dana na dijetu u kojoj jedem brokulu na pari. Ali to su ekstremni slučajevi. Brokula na pari je ekstremna. Krompir dijeta je ekstremna. Keto dijeta je ekstremna. Srećom, zdrav sam i mogu eksperimentirati na ovaj način, no uz potpunu svjesnost da to što radim je ekstremno i da ću se nakon određenog vremenskog razdoblja vratiti "normali".
Upravo ta "normala" je problem.
Ovi eksperimenti su mi izuzetno vrijedno i drago iskustvo, ponosan sam što sam ih izveo, što sam imao snage volje da ih izvedem, i mislim da je najvrijednije što sam od njih naučio je kako se moje tijelo ponaša i reagira na različite načine prehrane. Taj period 2-mjesečnog eksperimentiranja s keto dijetom me je doveo do psihološkog stanja gdje sada uopće nemam želju za kruhom, niti krompirom, niti grickalicama (eventualno kikiriki, ali manje nego prije). Koliko veliki dijelovi života su sve stvar navike!
Mislim da je LCHF dobar put, ali ne u svojoj ekstremnoj "keto" varijanti, nego u blažoj, recimo apsolutno max 100g ugljikohidrata dnevno (pazite, to je dvije šnite kruha! što znači da ne ostavljate uopće mjesta za krompir, mrkvu, grah i ostalo). Trenutni režim mi je kombinacija nekoliko savjeta koje sam dobio ili pročitao tijekom zadnja dva mjeseca eksperimentiranja s LCHF-om, i izgleda ovako:
- Ne jesti ništa prije 11h ujutro i iza 19h navečer.
- Ugljikohidrate jesti (max 100g dnevno, poželjno i manje) samo do 14h.
Promjene u odnosu na keto / LCHF su da ne jedem ništa navečer, i da jedem tu ograničenu količinu ugljikohidrata, ali samo do polovice dana. Ostatak dana je 0 carb keto. Recimo da je to kombinacija LCHF i IF dijeta - o čemu također možete na googlu naći jako povoljne komentare. Mislim da ću to još dodatno kombinirati s tim da jedan dan u tjednu postim odnosno ne jedem ništa, to će malo još pojačati "IF" dio (intermittent fasting, tj. "povremeni post").
I to je to. Na ovom režimu sam već tjedan dana, i iako mislim da je prerano govoriti o definitivnom uspjehu, reći ću za razliku od keto dijete, ovdje ima pomaka. Čujemo se opet iza 1.5.
(doista, ne spominjem uopće onaj drugi dio fizike: trošenje kalorija; ima nekih razloga za to.)
Što dalje?
Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!
P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!