Možda se čini da je lutanje fokusa - s e-maila na facebook na mobitel na chat pa opet ispočetka - praksa iz modernog života u kojem smo bombardirani informacijama i prilikama za distrakciju, ali to naravno nije tako: ljudi su si praktičke oduvijek nalazili načina da mentalno odlutaju iz trenutnog posla ili razgovora na najrazličitije načine. Prvi današnji link donosi citate iz zadnjih 300-tinjak godina o gnjusnim opasnostima distrakcija. Drugi link je malo lakši, iako ne previše rasplinjen: jednostavan je osvrt na to da ako prdimo pred drugim ljudima, ti ljudi su nam vjerojatno bliski, a zabavna posljedica (pa, kako kome...) je da prđenje možemo koristiti da im to i pokažemo. Uživajte!
Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.
The ages of distraction
Prilično sam siguran da je svatko tko čita ovaj članak ponekad pomislio, s više ili manje brige, kako ga praksa gledanja e-maila, weba, facebooka, chata, aplikacija na mobitelu, igara i još tko zna čega sve odjednom čini pomalo nervoznim, ili barem nefokusiranim i vjeveričastim. Uz to, eksplozija dijagnoza i samo-dijagnoza raznih varijanta poremećaja pažnje (ADHD) - uglavnom u Americi i uglavnom neosnovanih, samo diže tlak općoj populaciji koja onda zbog toga još i više visi na Googleu u potrazi za objašnjenjem, izlječenjem ili barem oprostom grijeha, ovisno o sklonostima. Većina ljudi su "neofili," naš živčani sustav je tako posložen da uživa u novim iskustvima i novim saznanjima, no vrlo rijetko može razlučiti da li su te novosti značajne i korisne. Ova osobina, kombinirana s drugom osobinom, da volimo pobjeđivati (više-ili manje ovo se izjednačava s "osjećajem napredovanja"), se danas brutalno iskorištava u igrifikaciji najrazličitijih beskorisnih aktivnosti, od skupljanja bodova u Konzumu do skupljanja pohvala na poslu.
S druge strane, vjerojatno je puno ljudi pročitalo i ovaj citat:
The children now love luxury; they have bad manners, contempt for authority; they show disrespect for elders and love chatter in place of exercise. Children are now tyrants, not the servants of their households. They no longer rise when elders enter the room. They contradict their parents, chatter before company, gobble up dainties at the table, cross their legs, and tyrannize their teachers. -- Sokrat, (469–399 B.C.)
Zanimljivo je pročitati sličnu stvar za fenomen distrakcije od ranih 1700-tih godina naovamo, gdje je problem (ne)zadržavanja pažnje na jednoj temi, te osobito u komunikaciji, na jednoj osobi, često smatran moralnim problemom: osim što je takvo ponašanje nepristojno i signalizira manjak poštovanja (što je djelomično još uvijek istina), je i lijeno, aljkavo i indolentno. U širem smislu, nepažnja prema zadatku ili poslu kojeg čovjek obavlja - danas bi to vjerojatno zvali manjak fokusa - je po nekima jedna od glavnih pošasti "modernog doba" - u ovom slučaju to znači 18. i 19. stoljeće. Jedan pisac ide tako daleko da kaže da nepažnja aristokracije prema dužnostima koje treba obavljati dovodi do revolucija. U glavi mi je slika nekog baroknog baruna iz Francuse s bijelom perikom i bijelom kremom na licu kako, umjesto da se brine kako će mu kmetovi prezimiti zimu, dopušta da mu pažnju ometaju dvorski plesovi i knjige - osobito ako je tek naučio čitati.
{width="80%"}
Mnoga su opravdanja za lutanje fokusa, među ostalim manjak zainteresiranosti za stvar koju bi "trebali raditi," možda jer je dosadna, te čisti hedonizam: s obzirom da ono što bi trebali raditi nije trenutačno kritično (u smislu da se ne radi o opasnosti za život), možemo si dopustiti uživanje da se bavimo malo i (naravno, uvjetno rečeno) "beskorisnim" stvarima.
Ovaj link je mala studija koncepata nepažnje i distrakcije kroz zadnjih 300-tinjak godina, i tjera vodu na Sokratov mlin.
Zašto mi se sviđa: Malo je umirujuće da su ljudi prije 300 godina, kad nije bilo Facebooka, smatrali da su bombardirani informacijama i (ne)prilikama za (ne)pažnju.
Što sam naučio: "Those who suffer this debilitating condition have a particular name for the state of their feelings: ‘they have the fidgets’"
Link na The ages of distraction.
Apparently, People Who Fart In Front Of Their Partner Are More Likely To Have A Lasting Relationship
Vrlo jednostavno: ako prdimo u prisustvu drugih ljudi, vjerojatno su nam to vrlo bliske osobe, pa je to još jedan način da im to pokažemo. U našoj kulturi, prđenje pred drugim ljudima se najčešće smatra nepristojnim, indikatorom manjka poštovanja ili jednostavno seljačkim. Stoga je osobito opuštajuće kad se možemo pošteno isprditi u društvu koje nam to neće uzeti za zlo.
Zašto mi se sviđa: Farting is healthy.
Što sam naučio: The average person passes about half a liter of gas in a day. So, this amount of gas has to come out at some point.
Što dalje?
Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!
P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!