Događanja s Dnevnika su me inspirirala na komentar o raznim aspektima korupcije koji su postali savim normalni u Hrvatskoj. Znam da ovo neće čitati nitko tko može nešto napraviti oko toga, ali evo teksta nabrzinu, meni za dušu.

{height="200px"}

Žalosno istinit "vic" je onaj u kojem u Hrvatskoj mafija ima državu ali to nekako vodi na ideju da je mafija nešto organizirano, sposobno, i na kraju odvojeno od ostatka građana koji su eto tako - ništa više nego žrtve. Ne kažem da vic nije točan, niti idem u drugi ekstrem da su svi jednako krivi, ali tragikomično me zabavlja kad ljudi koji su inače sasvim opravdano ljuti na "vlast", "mafiju", "one druge", "lopove" i slično bez previše razmišljanja i sasvim prirodno rade ili sudjeluju u radnjama koje bi, da ih netko od "onih" napravi, proglašavali apsolutno nemoralnim.

Bez nekog posebnog redoslijeda, uz opiširno i kolokvijalno shvaćanje pojma "korupcija": evo što je sve korupcija:

  • Nošenje boca pića, šunki, čokolada i kolača doktorima, nastavnicima, službenika na šalterima itd.
  • Kad vas "mali od susjeda" uvede preko reda na šalter u općini jer eto baš danas ne možete čekati svoj red sat vremena
  • Kad kum sredi registraciju od auta koji samo što se ne raspadne od hrđe i jedino što radi dobro su svjetla
  • Kad poznajete očitavača parkirnih karata na parkiralištu pa vas "pusti na pola sata"
  • Kad se uspijete "izvući" kod policajca tako da vam naplati manju kaznu od one za koju vas je uhvatio
  • Kad vam plate preko studentskog ugovora od sestrične, osobito ako su oni koji plaćaju i sami neki korisnici proračuna
  • Kad ste vidjeli nekog da radi nešto od ovih stvari ali po principu "nisam ja tužibama" čekate da netko drugi nešto napravi

Dobar dio navedenih radnji je jednostavno postao "way of life" u Hrvatskoj, praktički "pitanje pristojnosti" a ne nekakve ispravnosti ili pravde. Kako ne živim na Marsu nego tu gdje živim, nažalost ni ja ne mogu baciti prvi kamen.

Previous Post Next Post