9 dana je žalosti za Fidelom i zabranjena je prodaja alkohola, te glazba i velika okupljanja lokalnih Kubanaca. Mu turisti smo popušili sva događanja gdje je potencijalno trebalo biti pića i glazbe, uključujući, bizarno, i delfinarij, jer su delfini veseli a i imaju neki show.

Sam proces ulaska u period žaljenja je tekao ovako (prema priči lokalnih Kubanaca u Trinidadu): kako su se vijesti širile iz Havane, po noći, ljudi su izlazili na ulice, da slave i piju, a ubrzo za tim i policija da ih spriječava. Trenutno stanje je da provjeravaju da li slučajno ima pijanih ili previše sretnih ljudi u lokalima, gdje onda ljude hapse a lokal zatvaraju. Najstrože je zabranjeno lokalnim Kubancima spominjati Fidela na javnim mjestima. Očekuje se da će se provjeravati će tko se sve od lokalnih upisao u knjigu žalosti.

Turistima osim nedostatka glazbe i dostupnosti alkohola nije pala dlaka s glave. Državni lokali neće nam prodati sastojke koktela bez alkohola, ono "sve kao u mohitu ali bez ruma" za slučaj da imamo svojeg ruma (što imamo), no strane lokala, pozorni Kubanac čuva stražu i prodaje što god želimo.

Mi smo grupa koja je dobila unikatno iskustvo, vjerojatno ne viđeno od revolucionarnih vremena, da alkohol po Kubi moramo tražiti na crnom tržištu. Kao i za prohibicije, kao u Boardwalk Empire, tražimo švercere ruma i kao igramo se skrivača s policijom. Što je dobro jer baš nikakve zabave u gradu nema do pogreba.