Update: ni nakon tri mjeseca FINA nije riješila slučaj prevare u kojem je sama sudjelovala.
Na Facebooku frendovi i ja shareamo priču o tome kako još jedan poduzetnik ni kriv ni dužan trpi posljedice užasno lošeg birokratskog aparata u hrvatskoj. Ukratko: nitko u FINA-i ne provjerava žig i potpis pa je trivijalno krivotvoriti bilo što, a zaštita i pravica oštećenih je na našim sudovima - znači za moderno doba praktički nepostojeća.
Da tekst ne bi potonuo u Facebookovom bespuću podataka, copy-pasteam ga ovdje:
Znači, zašto smo moj kolega i ja cijelo popodne proveli na policiji? Ne, to nije prvotravanjska šala, to je hrvatska zbilja. Danas iza podne idem plaćati poslovne račune na e-zabi i kad me zatekne poruka da je račun blokiran na zahtjev Fine! Reakcija? Poludio sam! Kakva blokada? Tko je blokirao? Nikakav dopis, nikakvo rješenje, nikakva opomena, ništa do nas nije došlo, nitko nas o ničemu nije kontaktirao. Fina podatke ne daje ni preko telefona niti putem e-maila, nego treba doći osobno na šalter. Prije toga izvrtimo sve telefone, knjigovodstvo, sve provjerimo, nemamo pojma što se zbiva. Dođemo u Finu, i imamo što vidjeti. Tip imenom i prezimenom, sa svojim pravim podacima, iz Zagreba, krivotvorio šest obračuna plaća, krivotvorio pečat naše firme i pod izlikom neisplata plaća zatražio ovrhu nad našim računom. I Fina odmah blokirala. Gospođa na šalteru otvara dokumente koje su zaprimili i odmah s monitora vidim da to niti je naš pečat niti su to obračunske liste kakve se kod nas rade za plaće niti je tip ikad za nas išta radio, pa tako niti je bio u bilo kakvom radnom odnosu, nikakav ugovor, ništa! I pitamo kako je moguće da je Fina to prihvatila njegovo i blokirala? Kaže gospođa da Fina ništa ne kontrolira dalje, nego da je samo dovoljno da je on potpisao kako je dokumentacija točna i da on materijalno i kazneno za to odgovara. Srećom, jučer smo plaćali puno toga, i otišli u dopušteni minus, pa Fina nije mogla ništa povući jer iz dopuštenog minusa ne može povlačiti novac za ovrhe. Tip je očito skužio da ne može dobiti lovu, jer bi Fina inače odmah na njegov račun prebacila našu lovu da je mogla, pa jučer, kad je i predao zahtjev za ovrhu, predaje odmah i vlastoručno potpisani zahtjev za povlačenje ovrhe, s napomenom da će se s nama izvansudski nagoditi! S kime, za što, za kakav posao? Obična prijevara! I pitamo gospođu zašto nismo odblokirani ako je on povukao ovrhu? E, ne može, jer Fina mora naplatiti svoje troškove koji nisu mali, i to će naplatiti s našeg računa, a mi dalje neka ganjamo tipa koji nam je prouzročio štetu. Glavno da se Fina zaštitila i da je sebi svoje naplatila. I nakon Fine ravno na policiju, prijaviti ovu prijevaru. Na policiji u sto čuda, kako je to moguće? Naravno, oni će sada provesti postupak po službenoj dužnosti. Ali do toga nije smjelo ni doći. Kako je moguće? E pa moguće je, to je Hrvatska! I onda ovdje poslovati? Ovo je antipoduzetnička zemlja, antipoduzetničko društvo, ovoj zemlji nema izlaza iz gliba dok se ne dogode korjenite promjene. Mislite da bi netko tako s ulice mogao zahtjevati ovrhu državnog proračuna? Ili neke državne tvrtke? Taman posla! A za sve druge koga briga, snalazite se, ili krepajte!
Da ne budem ja jedini koji o tome piše, ima toga još.
"Žig i potpis", vječne uzdanice ovjeravanja dokumenata postoje oduvijek ali to samo po sebi nije dovoljno da bi ih i dalje mogli ili htjeli koristiti. Osobito u atmosferi beznađa i birokratskih igara koja vlada u Hrvatskoj, svatko se brine za svoj mali dio posla u mašineriji i ne podiže glavu, žig i pečat više nisu dovoljno dobra identifikacija.
Nije da izravno krivim službenike koji primaju dokumente bez provjere - bilo bi još gore kad bi se cijela stvar usporila dodatnim provjerama - nego je pogrešan cijeli sustav: prvo jer se stalno zahtjeva interakcija s državom koja generira papire u ogromnim količinama, a drugo jer se ti papiri ne korište skoro za ništa osim generiranja prihoda u svojstvu biljega.
Sa strane sigurnosti, žig i pečat nisu ništa drugo nego mehanizam za cover your ass od strane najnižih službenika na šalteru - dovoljno je da postoje neki žig i pečat, nije bitno koji, da bude zadovoljena forma, da sustav ide i dalje. Ako je nešto u žigu i pečatu krivo - to je problem za drugu službu (policiju) a ne za nas.
Neki od naprednijih načina kojima bi se ovaj problem zaobišao su elektronički potpisi i biometrijska identifikacija, no bitno je znati njihova ograničenja. Elektronički potpis u scenariju kao što je opisan omogućuje interakciju preko Interneta, bez dolaženja na šalter, a potpisuju se uz pomoć kartice na kojoj su elektronički ključevi i certifikati. Otuđenje same kartice u svrhu lažnog predstavljanja je problem samo ako se uz karticu sazna i PIN. Međutim, ostaje problem što je i dalje "priznato" papirnato poslovanje: čak i ako tvrtka ili fizička osoba stalno koriste elektroničko poslovanje, još uvijek ništa ne sprječava nekog da izvede krivotvorenje kao što je opisano u originalnom tekstu. Jedini način za sprječavanje toga je uvođenje opcije kojom se tvrtka ili osoba mogu izjasniti da žele primarno koristiti elektroničko poslovanje, a samo iznimno i s dodatnim provjerama i papirnato. Službeniku koji na šalteru zatekne papirnati dokument bi informacijski sustav dao uputu da traži dodatnu identifikaciju i obavezno ju provjeri prije prihvata dokumenata.
Biometrijska identifikacija je još uvijek u razvoju, te nije razrađen način na koji bi se uz pomoć biometrije mogao napraviti "potpis" podataka, ali će vjerojatno i ako se uvede biti manje praktična od sadašnjih elektroničkih potpisa jer se identificira osoba a ne bilo tko tko ima pristup kartici odnosno ključevima i certifikatu.