Ministarstvo Uprave je pokrenulo javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću za Prijedlog pravilnika o ustroju, sadržaju i načinu vođenja službenog upisnika o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija kojeg na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama donosi ministar uprave a na linkanoj stranici je i tekst (PDF) spomenutog prijedloga pravilnika. Pravilnik ima nekoliko upadljivih problema s tehnološke strane - vidi se da autori/i misle dobro, ali im fali detalja u praksi.
Pravilnik služi pojašnjavanju zakona o pravu na pristup informacijama koji je u osnovi dobra stvar ali ima previše uhodanih rupa na koji se može zaobići. Bio sam na jednom seminaru o ovoj temi i (naoko srodnoj) temi zaštite osobnih podataka na kojem je bivši ravnatelj AZOP-a u principu davao savjete kako ovakve zahtjeve zaobići odnosno odbiti - npr. ako organizacija koja podliježe ovom zakonu ima komercijalnu djelatnost (npr. INA) primi nezgodan upit (npr. o određenim ispitivanjima ili naftnim poljima), (navodno) sve što treba reći je da je se zahtjev odbija po osnovi da se radi o poslovnoj tajni.
Anyway... prijedlog pravilnika.
(ovaj tekst namjeravam poslati kao službeni doprinos savjetovanju - slobodno ga možete copy-pasteati i poslati i vi - što više to bolje)
Najveći problemi su u članku 3, točkama 1 i 4. Točka 1 glasi:
(1) Upisnik se vodi u elektroničkom obliku (MS format word dokumenta), uz obvezu ispisivanja listova i uvezivanja na kraju kalendarske godine.
Prvi problem, očitiji, je da je sukladno normi HRN ISO/IEC 26300:2008 trebao biti ponuđen barem još otvoreni format za uredsku primjenu, OpenDocument. Razlog postojanja normi za otvorene formate je među ostalim da se ne zahtijeva da građani i organizacije kupuju proizvode (i to strane proizvode) da bi mogli interaktirati s državom.
Međutim, cijeli koncept da se zahtjeva vođenje upisnika kao dokumenta u uredskom softveru je pogrešan, osobito ako je opcija (i to često korištena opcija, u mom iskustvu) da se zahtjev za pristup informacijama predaje preko obrasca na Webu ustanove. Fakultet elektrotehnike i računarstva i, prema viđenom, mnoge druge institucije, su implementirale mali sustav (jer to je zaista vrlo mali problem) u kojem se zahtjevi za pristup informacijama preko Weba, kao i sve druge informacije na webu, pohranjuju izravno u bazu podataka, iz koje se po potrebi može ispisati upisnik. Oni bi ako se pravilnik usvoji u ovom obliku morali "spasti s konja na magarca" i početi voditi upisnik u dokumentu umjesto na način koji mu je prirodniji. Zbog toga predlažem izmjenu točke 1 članka 3 u kojoj će se ili brisati sadržaj zagrade "(MS format word dokumenta)" ili će se nadopuniti riječima ", bazi podataka ili drugom prikladnom obliku".
Ako slučajno rečenica ostaje, vjerujem da je gramatički pogrešno "MS format word dokumenta" i trebalo bi biti "format MS Word dokumenta".
Točka 4 ovog članka glasi:
(4) Upisnik se obvezno pohranjuje na prenosive informatičke medije po završetku upisivanja zahtjeva.
Rečenica zvuči kao da su autor/i htjeli osigurati da se izrađuje rezervna / sigurnosna kopija (backup) podataka, no ponovno je previše specifična u krivom smjeru. Prvi problem je što se rečenica može doslovno interpretirati kao da se propisuje da se upisnik pohranjuje samo i isključivo na prenosive medije, što je očito pogrešan pristup (jer je veća vjerojatnost da će se prenosivi medij izgubiti ili da će se pokvariti nego neki koji nije obično prenosiv).
Drugi problem je što zvuči kao da se ponovno veže na koncept upisnika kao dokumenta koji se može proizvoljno kopirati na USB flash memoriju ili prenosivi disk.
Zbog toga predlažem izmjenu rečenice tako da glasi: "Obvezno se mora osigurati sigurnosna kopija upisnika u elektroničkom obliku, kopiranjem na prijenosni informacijski medij ili na drugi prikladni način".
Sljedeći, manji problem, je u članku 8:
Upisani tekst u Upisniku ne smije se brisati, ispravljati niti učiniti nevidljivim, a iznimno, pogreške se mogu ispraviti vodoravnom crtom s upisom točnog podatka, o čemu službenik stavlja službenu zabilješku u rubrici napomena.
Autor/i su vjerojatno htjeli reći da se pogreške mogu ispraviti precrtavanjem teksta vodoravnom linijom i zabilješkom, ali su to rekli na nespretan način. Drugi problem je što se u elektroničkom dokumentu teško može postići da se npr. iznad precrtanog teksta upiše ispravan. Zbog ovih razloga predlažem izmjenu drugog dijela rečenice da glasi "iznimno, pogreške se mogu ispraviti precrtavanjem teksta vodoravnom linijom i upisom ispravnog teksta nakon njega, o čemu službenik stavlja službenu zabilješku u rubrici napomena."
Naravno, sam obrazac je smiješno birokratiziran i izgleda kao nešto na što bi Marija Terezija bila ponosna, ali barem je korak u dobrom smjeru dok ne dobijemo infrastrukturu u kojoj će građani preko weba, možda s centralnog mjesta za sve institucije s javnim ovlastima, moći upisivati ovakav obrazac i elektronički ga potpisati svojom osobnom iskaznicom.
(Usput, relevantna rasprava na Facebooku je ovdje).