Iznenađen sam - iako znam da ne bi trebao biti - s time koliko čak i visoko obrazovani ljudi ne znaju što je dio hrvatskiog poreznog sustava i zakona s kojim intersktiraju vjerojatno svaki dan. Ono "znam da ne bi trebao biti" se odnosi naravno na to da će ljudi patiti i prepričavati dogodovštine iz Ljubav je na selu i nekoliko kava potrošiti da ogovaraju svoje bliže i dalje kolege, ali se neće interesirati za nešto što "se tiče tamo nekog poduzetnika, dabogdapropao." Ali takvi se često čudom čude zašto Hrvatsku prestižu svi u okolini i zašto je broj žitelja u toj maleckoj državi sve manji, pa nije čudo da ne primjećuju razloge.

Obveza fiskalizacije je obveza uvedena "Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom" 2012., za vrijeme harač-bega Linića, iako bi bilo pošteno spomenuti da je temelje za fiskalizaciju uvela Kosor prije njega, pa ne treba on imati kompletnu zaslugu. Svatki pravni subjekt koji radi transakcije "gotovinom" je zakonski obavezan spojiti se na računalne sustave RH koje održava APIS, paradržavna firma koja bez togs vjerojatno ne bi imala što raditi, i poslati u bazu podataka fiskaliziranih računa iznos svakog izdanog računa.

Da ne bi bilo zabune, to je napravljeno seljački sa više aspekata:

• Napravljen je pokolj malih trgovaca i obrtnika, kojima je doslovno oduzet kruh iz usta jer im je preskupo bilo kupiti opremu i pretplatu IT firmama da ih spoje na fiskalizaciju
• Ona dva broja - ZKI i JIR - su mogla biti jedan broj, jer samo je jedan potreban za identifikaciju bilo čega u bilo kakvoj bazi podataka koju nisu radili amateri
• Propuštena je prilika odmah uvesti QR kod umjesto tih brojeva, jer tko će tipkati 32 heksadecimalne znamenke da nešto provjerava - što je nedavno ispravljeno - na hvalu i slavu cijelog univerzuma
• "gotovinom" je proglašen promet karticma, čto je unazadilo kupovanje preko interneta u Hrvartskoj bar 5, možda i 10 godina, dok se nisu pojavila automatizrana rješenja

Sad, tipičan odgovor većine ljudi na listu pritužbi je "neka crkne krava susjedu", tj. "neka si poduzetnici nađu rješenje za to." Rješenja su doista donekle i nađena, evo kako i s kojim posljedicama:

• Nakon što su zakonopisci koji dana nisu imali staža vodeći oblik poslovanja o kojem pišu zakone, skužili da su napravili pokolj bakica po tržnicama, obućara, suvenirnica, prodavatelje janjetine pokraj puta i sličnih, kroz godine su polako, puževim temom, uvedene zakrpe tipa uvođenje oblika obrta i OPG-ova koji ne trebaju izdavati račune. Znači ne da ne spadaju pod fiskalizaciju nego ne trebaju izdavati račune uopće.
• Jedan od razloga zašto rijetko tko provjerava svoje račune koje dobije, a vjerujem da je i glavni razlog za većinu, je što im se ne da utipkavati sve te brojeve. No, ajmo reći da je QR kod to riješio.
• Jesti li kad probali provjeriti račun QR kodom? Imate dva koraka - prvi je što web porezne jednostavno prikaže podatke iz QR koda kao da se radi o podacima računa, i onda dolje na web stranici imate onu provjeru "not a robot" i button za stvarnu provjeru da li račun postoji u bazi podataka porezne. Nadam se da studenti ranih godina bilo kakvog tečaja za korisnička isukstva prepoznaju amaterizam ovdje.
• Trebale su godine da se pojave stabila "ključ u ruke" rješenja za web trgovine koji implementiraju fiskalizaciju. Među ostalim je to zato što se softver za web shopove može kupiti na stranom tržištu, što je super ako netko razmišlja izvan svoje lokve vode i pokušava nešto prodati u inozemstvo. Srećom, u međuvremenu su se pojavila očitovanja PU (koja su, da ne zaboravimo, tek od prije nekoliko godina obvezujuća, znači do tada su to doslovno bile glasine puštene iz PU na službenom memorandumu) koja su rekla da npr. ako netko prodaje preko PayPala, ne mora zahtjevati da PayPal implementira fiskalizaciju njegove banana države. Ali razmislite malo kakva je to blamaža i nepoznavanje stanja na terenu: porezna, koja ima uvid u bankovne račune trgovsčkih društava, i može gledati sve transakcije, zahtjeva da se transakcije karticama, koje se vide na računima i kupca i prodavača, još jednom pošallju u fiskalizaciju.

Uglavnom, zašto je fiskalizacija loša?

Zato što ne rješava problem.

Što je problem?

Problem je što su se kontinentalna mafija i dalmatinska mafija posvađali pa su tražili načina da im napakoste. Nije moguće da je ovako banalan problem.

Problem je što kafići na moru nisu prikazivali promet i time utajivali PDV. Nije, jer se to ni danas ne radi.

Problem je što ne postoji zakon o provjeri porijekla imovine.

Jedna od prvih stvari napravljenih pri stvaranju nove države je ukidanje zakona o ispitivanju porijekla imovine.

Veza toga i fiskalizacije je sljedeća: utajeni novac se mora negdje potrošiti, inače ti mrski poduzetnici ga mogu koristiti samo za punjenje madraca na kojem spavaju. Da su porezna i sudstvo u RH kako treba, hvatali bi ih, kao i Al Caponea, na tome kad taj novac troše.

Općenito, unatoč idealima i onomo što piše u udžbenicima prava, kod nas se zakoni često, i rekli bi tradicionalno jer se ne uči od pogrešaka, donose s nekim vrlo negativnim osobinama koje su ugrađene od početka:

• Neselektivno za široke raspone društva - nije isto nametnuti birokraciju firmi s jednim zaposlenikom i HEP-u. Na primjer: blamaža s uvođenjem "likvidatora" računa i cijela ova priča s fiskalizacijom.
• Bez iskustva - zakone pišu ljudi koji tuđim bananama koprive mlate
• Sa stajalištem "sve što nije dopušteno je zabranjeno."

Umjesto da se hvataju "poduzetnici" i političari koji peru novac time što grade vile i kupuju umjetnine, te provode vrijeme po safarijima, na način da ih se svako malo pita odakle im novci, hvataju se bakice na tržnici koje ne fiskaliziraju račune. Bakica na tržnici ima više, ali te bakice neće dalje korumpirati državu i igrati se lokalnih šerifa. Pranje novca pred uvođenje eura je jedan od razloga rasta cijena nekretnina u zadnje vrijeme.

SAD ima puno loših osobina, ali to im je dobra: nema fiskalizacije, ljudima se prvo vjeruje da će biti pošteni, da im se šansa, ali ako se nekog uhvati da vara, kazne su ekstremno velike. Kod nas, ljude se navikava na maltretiranje - ljudi su Stokhlomskim sindromom navikli da je ova i ovakva fiskalizacija "normalni dio poslovanja" (a nije), kažnjavaju se konobari koji imaju napojnice u blagajni, provode se kampanje ispiranja mozga da kupci provjeravaju svoje račune i usporava se ekonomija, sve samo zato da se ne bi ispitivalo porijeklo imovine.

Nedostatak isptivanja porijekla imovine je usko vezano uz nedostatak lustracije, uz primjetan trend da su države koje jesu provele lustraciju završile puno ekonomski bolje od nas koji nismo. Ljudi svih oblika, zanimanja i pripadnosti jednostavno ne razumiju ili namjerno ne prihvaćaju da je korupcija razlog sporog razvoja i, primjetno, sporog izlaska iz kriza. Svaka lipa i eurocent ukraden na svim razinama od lokalnih proračuna, bolnica, javnih nabava i sl. još malo produljuje svaku krizu koja nastane. Zato normalne države izlaze iz recesije za godinu-dvije a zadnji put (2009.-) smo se mi mučili gotovo 10 godina.

Živi zid (stranka koja danas praktički ne postoji) je predložio 2018. zakon o ponovnom uvođenju provjere porijekla imovine, ali tekst tog zakona je napisan skoro pa jednako huškačkim tonom kao ovaj blog post i počinje s time da su političari najveći kriminalci, pa je sasvim očekivano odbijen.

Za vjerovati je da ako takav zakon ikada bude donešen, će imati određen "datum zastare" ugrađen u sebe, da se neće gledati imovina stečena prije nekog datuma, koji će sigurno biti debelo u 21. stoljeću.