Trenutno smo u razdoblju iznimno velikog pada vrijednosti dionica i kriptovaluta. Nažalost, iako je sasvim sigurno da će se padovi dogoditi, rijetko tko ako itko uspije predvidjeti točno kada će se dogoditi (timing). Tijekom zadnjih 10-tak godina, a vjerojatno i dulje, su se prilično često čuli glasovi kako "uskoro slijedi pad" a tržište je nastavilo rasti i oni koji su više skloni riziku su se bogatili na račun onih koji su manje skloni riziku pa su prodavali što su imali. Zbog toga, rijetko tko je više obraćao pažnju na takve "zlokuge proroke." E pa, pad se dogodio. Bilo je neizbježno i svi se slažu da je bilo neizbježno, samo se uvijek ponavlja ista žalobojka - "zašto baš sad?!"

Što određuje cijenu dionica

Nekada davno, ljudi su kupovali udjele u firmi da bi profitirali od zarade koju ta firma doprinosi. Kupili bi dionice nekakve željezare, ili željezničke kompanije, da bi imali dio njihove zarade. Takvi ulagači bi kompaniji dali gotovinu, kompanija bi s tim novcem napravila novu halu, kupila novi stroj, ili zaposlila još ljudi, da bi mogla (više) zarađivati, a zarada bi se raspodijelila proporcionalno vlasništvu. Ako neka kompanija ima 100.000 dionica, a neki investitor kupi 1000 dionica od nje, znači da kad dođe vrijeme da se raspodijelli profit, investitor dobije 1% profita - to je dividenda. I to ima smisla.

Dividende se obično dijele jednom godišnje, kad se zaključuje knjigovodstvena godina firme i kad se zna koliko novaca je ostalo kao profit. Uprava firme ne mora podijelliti sav profit dioničarima nego može zadržati dio za rast i razvoj firme. Dioničari pak ne moraju zauvijek držati dionicu nego je mogu prodati dalje nekom kupcu. Pitanje je sad, po kojoj cijeni? Znači imamo dionicu koja godišnje donosi neki profit, odnosno prinos, recimo 100 USD, i želimo je prodati. Koliko da tražimo za nju? Ako je ne bi prodali, svake godine bi od nje imali 100 USD više u svom džepu. Jasno je onda da je želimo prodati za više od 100 USD jer želimo što više novaca u vlasitom džepu. Originalna firma čija je to dionica nema nikakve koristi od takve "sekundarne" transakcije.

S vremenom je nekakva preporučena vrijednost postala da je taj omjer 1:7. Ako donica donosi 100 USD godišnje, da za nju tražimo 700 USD. Pa ako netko želi kupiti, kupiti će. Jako je važno napomenuti da se u ovakvim transakcijama UVIJEK nalazi neki prodavač i neki kupac, uvijek netko prodaje a netko kupuje. Ne kupuju se dionice "od burze" nego od ljudi s imenom i prezimenom. Iznimka je kad se dionice kupuju direktno od firme koja ih je izdala, kao što je opisano gore ("primarno"), ali to je danas rijetkost. Taj omjer prinosa dionice i njene cijene se zove "P/E" omjer (price/earnings). Dionica s P/E=7 znači da će se nakon kupnje isplatiti nakon 7 godina (od dividendi). Dionica s P/E=30 će se isplatiti nakon 30 godina.

Firme koje tradicionalno, desetljećima ipak isplaćuju dividende i to ne bezvezne zovu se "Dividend aristocrats" i postoje fondovi koji sadrže samo takve dionice.

Dioničari su postali nestrpljivi tamo negdje početkom 80-tih godina prošlog stoljeća i nije im se dalo čekati dividende, nego su uočili da mogu više zaraditi ako kupe dionicu, čekaju da naraste cijena, i onda prodaju. U takvom situaciji, apsolutno je nebitno kakve su dividende. Uprave firme su onda zaključile - ako dioničari ne žele dividende, mi ih nećemo isplaćivati, ili ćemo isplaćivati jako malo.

I tako je nastalo trenutno tržište - u kojem cijene dionice apsolutno nisu ovisne o tome koliko firma dobro posluje (mjereno u dividendama), nego samo u slijepoj vjeri da će cijena dionica dotične firme rasti.

Trgovci na burzi, i to što na kraći rok to bolje, su postali vrsni psiholozi koji predviđaju masovna kretanja sentimenta prema pojedinim dionicama ili sektorima industrije. Kad netko kaže da ulaže "u vrijednost" a cilj mu je da tu dionicu proda, on zapravo ulaže u svoju interpretaciju psihologije tržišta kao cjeline. Bilo da se netko kladi u rast ili pad dionice, kladi se zapravo na to kako će drugi igrači na istom polju ocijeniti tu dionicu u nekoj konačnoj budućnosti.

Diversifikacija je ključ?

Diversifikacija će uvijek pomoći ograničiti gubitke, ali nije nikakav "ključ" ili spasonosna strategija koja bi nekoga posve oslobodila gubitaka.

Većina ljudi pod diversifikacijom misli jako plitko npr - raspodijeliti novac među raznim vrstama dionica ili raznim ETF-ovima. To je tek početak, jer lako je naći periode kad sve dionice zajedno padaju (ili rastu). I ovakva diversifikacija je bolja od ničega, najrizičnije je imati samo jednu dionicu, ili dionice samo jednog sektora (npr. tehnološkog).

Prava diversifikacija, kao što ste mogli čuti u epizodama Surovih Strasti s Berislavom, je vrlo široka po vrstama sredstava, i cca izgleda ovako:

• Gotovina, čak i nešto "u madracu"
• Zlato, odnosno plemeniti metali općenito
• ETF-ovi kao S&P500
• Dionice
• Umjetnine
• Nekretnine

Ovaj popis ilustrira i jednu povoljnu osobinu: poredan je od visoko likvidnih sredstava prema nisko likvidnima. Drugim rječima, zlato će se jako brzo prodati za cash, ETF-ovi isto. Dionice same po sebi obično jesu likvidne (tu donekle spada i direktno vlasništvo firmi), u smislu da će se lako naći kupac, ali ne mora biti, i definitivno ne mora biti po očekivanoj cijeni. Umjetnine i nekretnine mogu teoretski vrijediti puno, ali se dugo prodaju, odn. dugo se traži kupac, a vrijednost je kakva-takva.

I sad u sve to treba negdje ugurati kriptovalute. One su istovremeno visoko likvidne i visoko rizične.

Prije nekoliko godina, mantra ekipe koja promovira kripto je bila da je kripto "hedge" protiv pada vrijednosti dionica. Kao, ako dionice padnu, kripto će rasti jer će svi novac uliti u njega. Pokazalo se da to nema veze s mozgom, jer ako sve pada, znači da svi žele likvidirati imovinu i žele cash odmah sada, što ruši cijenu svega pa tako i crypta.

Što činiti

Malo je ljudi koji pogode kretanje tržišta, pa su na vrijeme skužili kada je došao vrhunac cijene i prodali što trebaju prodati. Većina će kao i uvijek - čekati bolja vremena.

Neki savjeti koji mogu, a ne moraju, pomoći:

• Postoje investitori koji imaju željezna pravila da prodaju ako neki asset padne 5% u nekom vremenu, i ti su se zaštitili od najgorih padova.
• Postoje investitori koji su jako diversificirali imovinu, pa tako danas imaju stanove umjesto crypta
• Postoje investitori koji su jednostavno prestali raditi čim su nanjuđili krizu i sada troše cash

Svakom paše nešto.