Jeste li razmišljali kako računala vide? A pogotovo samovozeći auti? I što rade s onim stvarima koje vide? Što mislite koju odluku će donijeti auto kad treba odlučiti koga zgaziti? Niste jedini.

Tesla & Google Disagree About LIDAR — Which Is Right? - Kako samovozeći automobili vide kroz maglu i kišu?

Vozio sam po oluji i u jednom trenutku mi je palo napamet kako nema šanse da budući samovozeći auti voze kroz praktički nikakvu vidljivost, gdje brisači u najvećoj brzini ne stignu maknuti vodu sa stakla i gdje se zbog kiše i kapljica vode od guma ne vidi vozilo 10 metara ispred. A onda sam se s druge strane sjetio da to zapravo ne funkcionira tako. Da strojevi ne vide samo svjetlom nego i s raznim vrstama radara.

Za početak, računala prepoznaju što je na slikama kao i kod sveg drugog: uz pomoć malih instrukcija korak po korak. Zamislite da trebate objasniti nekom svemircu da na slici dimenzija 100x100 pixela prepozna slovo "R" riječima, bez da koristite ruke, noge, vizualna ili bilo kakva druga pomagala. Upute za tako nešto bi uključivale rečenice kao: "provjeri da li ima jedna vertikalna crta", "da li je gore na toj crti polukružnica s desne strane, gdje je radijus polukružnice otprilike pola visine ove crte" i "da li tamo gdje se spaja donji dio polukružnice i vertikalna crta počinje ravna crta nagnuta na lijevo koja ide pod otprilike 45 stupnjeva prema dolje, duljine dovoljne da završava na istoj visini kao vertikalna crta", samo što uz sve ovo onda opet treba riječima i uputama objasniti baš sve pojmove kao "ravno", "gore", "vertikalno", "crta", "polukružnica", "desno", "pola", "radijus", i sve druge, i onda unutar tih opisa opet objasniti sve pojmove koji su složeni, sve dok ne dođete do rečenica kao "broji crne pixele jedan po jedan na osi X sve dok ne dođeš do broja 7" - jer to je sve što računala (i ovi svemirci) mogu.

Bitna prednost strojeva u ovom kontekstu je što imaju puno veći izbor senzora koji su najčešće daleko precizniji nego naša osjetljiva. Na primjer, radari mogu, ako su tako podešeni, vidjeti kroz kišu i maglu i snijeg. Tako, na primjer, avioni navigiraju kroz oblake - što se računala tiče, tih oblaka nema. Ključno ovdje je "podešeni" jer u ovisnosti o valnoj duljini i snazi, radari se mogu napraviti tako da namjerno vide oblake (odnosno ne prolaze kroz njih), što je način na koji se izrađuju radarske snimke za vremensku prognozu.

Sonar radi na principu gotovo identičnom radaru, samo što za razliku od njega koristi zvučne valove a ne elektromagnetske. LIDAR je isto što i RADAR samo koristi vidljivi dio elektromagnetskog spektra. Sve ove tehnologije odašilju nešto i bilježe što im se vrati kao refleksija.

{width="80%"}

Na linku dolje je objašnjenje prednosti i mana radara, sonara i običnih fotografskih kamera, i različitim pristupima koje koriste tvrtke kao Tesla i Google kad rade samovozeće automobile.

Zašto mi se sviđa: Usporedba više načina računalnog "gledanja"

Što sam naučio: Različite firme su odabrale različite tehnike radara ili sonara, s dobrim i lošim stranama.

Link na Tesla & Google Disagree About LIDAR — Which Is Right?.

Robot Cars And Fake Ethical Dilemmas - Robotska etika

Ako robotski auto (tj. samovozeći auto) s 2 putnika vozi jadranskom serpentinom uz liticu i iza zavoja mu odjednom iskoče 4 turista sa sandalama tako brzo da nema šanse da zakoči, da li se treba zabiti u češke turiste ili se baciti niz liticu? Ako se zabije u grupu turista, možda pobije sva 4. Ako se baci niz liticu, možda pobije 2 putnika. Kako da računalni program koji jedino što zna je brojati i računati, donese takvu odluku? Hoće li vlasnik auta tužiti proizvođača jer ga je vlastiti auto pokušao ubiti? A hoće li ga tužiti turisti, jer, ipak, netko mora zapisati u obliku programa takvu odluku, dakle proizvođač je odlučio da ih zgazi?

Ovo su česta etička pitanja koja se pojavljuju u kontekstu "pametnih" i "autonomnih" uređaja svih vrsta. Puno SF-a je posvećeno tom pitanju, bez nekog konkretnog odgovora. "Zakoni robotike" Isaaca Asimova pokušavaju adresirati pitanje interakcije robota i ljudi u više-manje situacijama jedan-na-jedan.

Doduše, ni mi nemamo nekakav konzistentan odgovor na ovakva pitanja. U slučaju nesreća se u pravilu sve svodi na refleske i instinkte bez puno racionalnog razmišljanja.

U članku kojeg ovdje linkam, autor upravo ide u tom smjeru, da ni mi sami ne donosimo takve odluke svjesno u kriznim situacijama, i postoji toliko puno rubnih slučajeva i iznenađenja da odgovor na takva pitanja vjerojatno niti ne može postojati u praksi.

Zašto mi se sviđa: U članku je dan pregled etičkih dilema za autonomne sustave, a istovremeno i mišljenje da nije praktično niti često moguće dati odgovor na njih.

Što sam naučio: Firme koje se bave samovozećim autima ozbiljno shvaćaju postojanje etičkih pitanja u algoritmima.

Link na Robot Cars And Fake Ethical Dilemmas.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!