Malcolm Gladwell je poznati skriboman koji se specijalizirao za populariziranje umjereno stručnih tema i koncepata na vrlo pitak način. Većina ljudi ga najvjerojatnije zna jer je upravo on istražio i popularizirao ideju da je potrebno oko 10.000 sati bavljenja nečim, nekom aktivnošću, djelatnošću, tehnikom, sportom, instrumentom ili bilo čim drugim, da bi čovjek došao do stupnja "majstora" u tome. Osim ove, Gladwell je u svojim knjigama istražio teme poput kako uspjeti u biznisu, kako širiti ideje među ljudima, kako efikasno razmišljati (o bilo čemu), kako se motivirati, i mnoge druge. Meni osobno se čini da malo razvlači ideje na previše stranica, no u principu je vrlo zanimljiv.
Njegov "sezonski" podcast (u smislu da napravi i pusti fiksni broj epizoda godišnje i to je sve) "Revsionist History" se bavi rasvjetljavanjem nekih ideja koje su povijesno ili tradicionalno prihvaćene u društvu kao istinite, a nisu, ili barem nisu u današnjem svijetu. Najviše mi se sviđa raspon tema o kojima Gladwell priča, a koji je vrlo širok. I šteta mi je što ne proizvodi više epizoda jer su mi skoro sve od ovih koje je napravio vrlo zanimljive. Epizoda "Blame Game" obrađuje relativno dobro poznat i medijski pokriven slučaj od prije par godina kada se pojavila mala "epidemija" automobilskih nesreća, u kojima su vozači prijavljivali da su im istovremeno "otkazale kočnice" i "zapeo gas." Doslovno to, i čuti ćete bar jednu vrlo intenzivnu situaciju u kojoj vozač u panici dok mu se to događa na autoputu dok ide daleko više od 100 na sat viče kako ne može zakočiti i da mu kočnice ne rade! Vrlo ozbiljno, nije li? Mediji su brzo prihvatili tu priču i u Americi se razvio dugotrajni cirkus oko nekoliko modela Toyotinih vozila koji su bili percipirani kao pogođeni nekom vrstom serijske greške pri izradi. Pa ipak, Gladwell je našao jedan vrlo zanimljiv podatak koji je doslovno ignoriran u medijima i u tužbama koje su uslijedile, a to je da su "crne kutije" u automobilima u baš svim dokumentiranim slučajevima ovih nesreća registrirale da - kočnica nikad nije bila stisnuta.
Gladwell odlično dokumentaristički obrađuje temu i razgovara s puno stručnjaka, a meni je zanimljiv taj viralni psihološki aspekt. Moguće je, iako bi bilo vrlo naporno to dokazati, da je jednostavno taj medijski cirkus utjecao na ljude koji voze određene modele vozila da ekspresno spaničare u inače neopasnim situacijama. No poslušajte podcast i zaključite sami. Dobra stvar je da, ako poslušate ovaj blog, ćete dobiti veći broj sigurnih opcija što napraviti u sličnoj situaciji ako vam se ikada dogodi.
Zašto mi se sviđa: Fantastično zorno pokazuje kako nedovoljne informacije, posebno ako ih šire loši mediji, mogu efektivno utjecati na ljude
Što sam naučio: Jedna od opcija ako auto poludi je jednostavno isključiti ga ključem.
"All in the mind" je podcast iz Australije koji se bavi popularnim temama iz neuroznanosti i psihologije. Teme su im uglavnom pitke i dostupne širokoj publici, i često obrađene na zanimljiv način.
Ova epizoda je intervju s neuroznanstvenikom Adrianom Owenom, koji istražuje ljude koji su dijagnosticirani s "moždanom smrti," odnosno po svemu sudeći su ono što se kolokvijalno kaže, "biljke". Razlog zašto ga to počelo zanimati je što je gotovo slučajno primjetio na jednom takvom pacijentu da efektivno - nije moždano mrtav.
Kao digresiju, urbi et orbi, ako se ikad to dogodi meni i budem biljka, ovlašćujem slučajne prolaznike da ne samo isključe aparate (pull the plug), nego isjeckaju taj kabl i zapale ga, ukoliko se naravno u nekoliko mjeseci ne pojavi ludi znanstvenik koji me je uploadao u robota ili u Matrix. Seriously.
Da se vratimo na podcast: Owen je našao da oko 20% ljudi koji su proglašeni "biljkama" - ne bez razloga, jer bili su testirani i nisu im nađeni tragovi aktivnosti tamo gdje bi trebali biti - zapravo nisu biljke nego im mozak funkcionira, a često i čuju i vide. Već ćete i sami zamisliti što bi to značilo da vas tako drže na životu a da samo gledate i slušate okolo i nemate mogućnost interakcije s okolinom niti itko kuži da ste svjesni, a dobra strana je da je Owen našao prilično dobar način detekcije takvog slučaja, i čak vrlo rudimentaran način komunikacije s takvim mozgovima.
Zašto mi se sviđa: FMRI-em se mogu detektirati aktivnosti u mozgu što izravno otvara mogućnost komunikacije.
Što sam naučio: Oko 20% "ljudi biljaka" nisu biljke! Ali bi voljeli da jesu.
Link na Finding Consciousness.
Neko vrijeme me neće biti online, pa da ne tugujete, evo nešto novo: predstavljanje benda kojeg sam čuo i koji mi se sviđa. Tko zna, ako mi se svidi, možda i ubuduće budem to radio s novim bendovima! (A radije bi pisao o bendovima nego stavljao pojedinačne pjesme ili nešto slično ograničeno).
Riječ "Wintergatan" na švedskom znači "Mliječna staza", a to je i ime švedskog benda s kojim sam prvi put čuo za glazbeni žanr "folktronica". Osobno bi rekao da ova ekipa svira što god im se sviđa i ne paze baš na žanrove. Povremeno rade vrlo inovativne stvari, i to doslovno stvari: kreiraju neobične glazbene instrumente s relativno old-school tehnikama. Pjesma (i zapravo instrument, te glazbeni spot) po kojoj su postali vrlo popularni na Internetu se zove "Marble machine", gdje "marble" znači "kliker" odnosno pikulu odnosno špekulu, no kao što ćete čuti može malo vući i na značenje "mramor." Nakon ovog spota, pogledajte i poslušajte još nekoliko stvari koje ekipa radi.
Link na Wintergatan Marble Machine spot
Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu!
P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!