Svaki put kad bacam smeće iz stana osjećam se krivim - jer ga ima tako puno. I valjda 95% toga je ambalaža. Volio bi to smanjiti, no znate kako to ide: trebao bi kupovati puno više sirovih namirnica (zapravo skoro pa sve), što uključuje i piće, trebao bi puno više planirati što ću konzumirati, i sve bi to bilo ok da nije one zadnje stvari: sve to skupa bi mi oduzelo puno više vremena. Volim ići u McDonalds, volim onu njihovu Cezar salatu, ne znam kako im uspije da bude uvijek hrskava, volim onaj Fuze tea, koji je najmanje kalorično piće koje imaju a da nije voda, (a volim i ostale stvari, jasno), no u zadnje vrijeme mi baš bude teško kad razmišljam otići u McDonalds kad se sjetim koliko ambalaže ostane iza mene. Svaki artikl osim krompirića i burgera je u svom individualnom plastičnom pakiranju. Žao mi jesti salatu kad iza nje moram baciti plastičnu posudu s poklopcem. Jednostavno nema smisla.

Nije plastična posuda ono što želim kupiti. Ja bi tu salatu, ne posudu koja vjerojatno košta koliko i salata (u nabavi jelte, jer cijeli proizvod košta 30 kn).

{width="80%"}

Pozdravljam što je EU zabranila plastične slamke, pribor za jelo za jednokratnu upotrebu, i htio bi da se to proširi i na druge stvari.