Recimo da ste se poželjeli nagraditi, možda za dobro obavljen projekt, možda za neku godišnjicu, ili za majmunovo, sa finim satom. I recimo da već neko vrijeme gledate Omega Speedmaster Pro, poznat i kao "Moonwatch" po tome što je doista, letio s astronautima na Mjesec u misiji Apollo 11. To je sasvim dobar izbor, odličan dapače. Sat ima povijest, klasičan bezvremenski dizajn, i zapravo dobro izgleda.
Malo je satova koji imaju tako zanimljivu povijest, i za one koji malo prate satove, "Moonwatch" je definitivno dobra izlika za započinjanje razgovora. Naravno, tijekom godina je bilo nekoliko iteracija istog sata, sa sve boljim mehanizmima i karakteristikama, no osnovni dizajn, a tu prvenstveno mislim vizualni dizajn, se nije mijenjao. Stari modeli, pogotovo oni originalni koji su letjeli na Mjesec, znaju koštati više desetaka tisuća eura, no novi modeli su relativno pristupačniji, sa cijenom (kod ovlaštenih prodavača) od oko 4000-5000 eura.
Imati ovakav sat je istovremeno i stvar prestiža i praktičnosti. Cijena mu nije tako ekstravagantno skupa kao nekim modelima drugih proizvođača iz iste klase, a opet priča iza sata je dovoljno dobra da on bude cijenjen i poželjan.
Da li biste onda kupili njegovu repliku za 250 eura?
Tema ovog teksta nisu krivotvoreni satovi, no treba posjetiti tu temu prije nastavka.
Apsolutno je moguće, štoviše i lako dostupno, kupiti kopiju, repliku ovakvog sata kod kineza za par stotina eura. Pri tome mislim na stvarne replike, koje se trude biti 100% identične originalnu, ne samo sa dizajnom i narukvicom, nego i sa "lažnim" Omega logotipovima. Ove replike su često tako dobre da je potrebno ispitivanje ispod mikroskopa i istovremena usporedba sa stvarnim satom da bi se našle razlike. Čak idu do toga da repliciraju i mehanizme sata, ne samo vanjski izgled.
Replike su prisutne, dostupne, relativno jeftine, i ako baš želite, možete imati svoj vlastiti mali faux Moonwatch za tjedan do dva dana s dostavom, platite karticom online, i da nitko bez mikroskopa neće saznati da je replika.
Ali nije to poanta. Vi ćete znati da nosite lažni sat.
U tome je cijela igra. Taj osjećaj da nosite originalni sat kojim ste se počastili. Da niste fejk.
Ovo je zapravo tema članka. U potezu koji je iznenadio sve koji prate satove, Omega je u suradnji sa Swatchem (ili obrnuto) napravila niz jeftinih plastičnih satova koji izgledom izuzetno dobro oponašaju Moonwatch, imaju službeni branding Omege i Swatcha, te su totalno "originalni" u tom smislu da ih proizvodi proizvođač koji ima potpuno pravo to napraviti.
Recimo, to bi bilo kao da Lamborghini odjednom uspostavi suradnju sa Škodom, tako da Škoda proizvodi automobil od recikliranog lima i plastike koji izgleda totalno kao Aventador, ali na platformi, s voznim karakteristikama i unutrašnjim dizajnom, materijalima i elektronikom od Škode Fabie.
Omega je zajedno s puno proizvođača mehaničkih satova imala velikih problema kad su došli baterijski ("kvarcni") satovi, te je sudjelovala u brojnim spajanjima i restrukturiranjima koji su je doveli da je danas jedna od članica grupacije Swatch,...
]]>Nisam financijski savjetnik, čak ni ne radim u financijskoj industriji, i ovaj tekst je informativan - nitko umjesto vas neće ulagati.
Ne postoji neka "standardna razina rizika" koja bi se mogla koristiti za objektivnu usporedbu i odlučivanje - svaka osoba ima svoj prag i sklonosti koje određuje što je za nju niska ili visoka razina rizika.
Jedan faktor koji uvijek utječe na osjećaj financijskog rizika kod ulaganja je vrijeme - u svojstvu "za kada nam trebaju ti novci." Bilo da se radi o planiranju nekog velikog događaja (npr. "želim kupiti stan za X godina") ili o biološkoj stvarnosti (dob investitora), vrijeme do isplate uvijek utječe na percepciju rizika. Što je dulje vrijeme na koje možemo čekati s isplatom, to rizičnije poteze možemo raditi. To je logično posebno za dob investitora.
Netko tko je u 20-ima si može priuštiti rizike, može isprobavati različite strategije, pokretati svoje firme, startupe, putovati svijetom, jednostavno jer ako se nešto loše dogodi, ima puno vremena za "popraviti." Zbog toga, ako mislite otvoriti vlastitu firmu ili prijeći iz industrije u industriju, razmislite da li vam je to bolje napraviti sada ili sa 60 godina. Naravno, uvijek se mogu dogoditi nepredviđene stvari i zato je potrebno rizicima i financijama upravljati strukturirano - dio bi ipak trebao biti nisko-rizičan, i taj dio bi trebao rasti s godinama.
Evo ilustracije: ako nam novci sigurno trebaju za tjedan dana, da li ćemo ih uložiti u nešto visoko rizično ili nisko rizično? Ako već znamo da nam novci trebaju za tjedan dana, zašto ih uopće uložiti negdje? Ne uložiti nigdje je recimo (iako tu ima puno za raspisati) najmanje rizično, pa onda slijedi da ako već znamo da nam sigurno apsolutno neizbježno trebaju ti novci za tjedan dana, a baš želimo uložiti, onda trebamo uložiti u nešto nisko rizično. Kao što smo pričali u epizodi Surovih Strasti, u tom slučaju nam treba "parking za novac," nešto posve neuzbudljivo kao što su novčani fondovi.
Što je kraće vrijeme investiranja, to je češći slučaj da ćemo birati to manje rizične načine ulaganja. Ovo je posve obrnuto od špekuliranja, gdje se zbog raznih razloga dogodi da se u ekstremno rizična ulaganja ide s namjerom da se iz njih izađe (i zaradi) u vrlo kratkom roku. Ali to je sasvim druga priča i nije tema ovog teksta.
U Geniusu je ovo izvedeno i eksplicitno već i kroz 2 glavne vrste ciljeva štenje: mirovina i svi ostali.
Genius je mobilna aplikacija ali...
]]>Dio "lifestyle" tema je i upravljanje novcem. Zovem ovo "opis" a ne recenzija, jer je pre rano da radim recenziju koja bi uspoređivala razne proizvode i izvlačila zaključke. Ovo su moja iskustva sa platformom za trgovanje eToro, što sam vidio da je dobro i loše, te neke dobre i loše strane koje sam isprobao i naučio "na teži način," eksperimentiranjem.
eToro je kao platforma za trgovanje dionicama, kriptovalutama, stvarnim valutama, metalima ali i nekim čak egzotičnijim sredstvima. Ovo "kao" nije slučajno, jer eToro (kao ni svi drugi servisi koji nude slične mogućnosti, kao Revolut, Trading212, Plus500 i mnogi drugi) vam ne nudi mogućnost da zapravo imate u vlasništvu dionicu (ili nešto drugo) što ste "kupili." Nije da možete dobiti neku potvrdu da ste zaista vlasnik nečega, niti to nešto možete izvaditi van u svom originalnom obliku - na primjer, ne možete povući kriptovalutu kao takvu iz sustava eToro, nego je samo prodati za dolare / eure i onda si isplatiti vrijednost. Pa čime se onda trguje?
U teoriji, u domaćoj terminologiji, se ono što eToro radi najčešće zove "skrbnički račun" - pri čemu kompanija eToro brine o vrijednosnim papirima u ime treće osobe, tj. svojih korisnika. U praksi, čak nije niti tako nešto, jer doslovno, krajnji korisnik nikad nije uistinu vlasnik nečega na način na koji vlasništvo tradicionalno funkcionira na ovakvim tržištima (npr. ne može se dionica izvući iz eTora i prodati putem druge platforme). No, isto tako u praksi, to nije bitno, najviše zato što je eToro uistinu regulirana financijska institucija, osnovana 2007. godine u Izraelu, i ima određenu dozu osiguranja o kojem se može pročitati ovdje, uključujući neke garancije od EU. Ne mogu linkati na tekst u njihovom sustavu gdje opisuju o čemu se radi, ali evo zato slika.
Platforma se sa stajališta trgovanja ponaša kao da korisnici trguju stvarnim sredstvima. Cijene su realne, na njih utječe interno trgovanje i cijene na "pravim" burzama (ovisno o sredstvu). Možete kupiti nešto po cijeni X i prodati za X + 20%, i zaraditi ćete 20% koje si možete isplatiti u dolarima ili eurima.
S tog stajališta, da li se isplati eToro koristiti za dugoročno držanje vrijednosnih papira? S obzirom da postoje 14 godina, ovisi što se misli pod "dugoročno." Najstariji korisnici eTora, po onom što sam vidio, ga koriste nekih 7-8 godina, i ako oni nisu imali razloga izaći, vjerojatno je ok na to vremensko razdoblje.
Popis nekih sredstava s kojima se može trgovati na eToru su:
U svakom slučaju se radi o relativno ograničenom izboru najpopularnijih svjetskih sredstava, koji su za većinu slučajeva dovoljni - ali ne i za sve (o tome malo kasnije). Način trgovanja je također pojednostavljen, ali opet dovoljan za većinu slučajeva. Postoji leverage (mogućnost ulaganja više nego što je stanje na računu, kao "posudbu" ulagaču), i mogu se staviti "stop loss" i "take profit"...
]]>Rekli smo zašto nosimo satove (kao nakit), te je onda sasvim prirodno imati različite satove za različite prilike. Za ovu priliku - ljeto 2021 - mislim da sam našao sat koji odlično odgovara vremenu i prilici: Seiko SRPG47K1. Radi se o satu koji je objavljen povodom 140-te obljetnice postojanja Seika, zajedno s još nekoliko paralelnih modela u istoj shemi boja, te je stoga tehnički "limited edition", iako za ovaj konkretan model to znači 11.000 proizvedenih satova, te nije baš jako ograničen. Ipak, na poleđini uredno stoji LIMITED EDITION oznaka iako satovi nisu numerirani. Sat spada u obitelj Seiko 5, ali sa "sportskim", ronilačkim dizajnom.
Naručio sam ga na vrijeme i stigao je prije ljeta, pa mu je prvi test izdržljivosti bio u bazenima. Išao sam u Vukovar sa sestrom i nećakinjom u novo-izgrađen bazenski kompleks, te sam zadovoljan i s kompleksom i sa satom. Ako vas put nanese u Vukovar ili okolicu, možete provesti lagani odmor ili rekreaciju u sportskom kompleksu koji uključuje tenis igralište, kuglanu, teretanu i boksački ring. Lijepo smo se proveli, mala nećakinja jako voli vodu i naučila je roniti, stoj na rukama u vodi, razne kolutove i kako najbolje pošpricati uju :) Baš je u dobi kad se s njom može i pričati i zabavljati, drago mi je svaki put kad mogu s njim provoditi vrijeme. Glavni show i show-off za sat je bio godišnji koji je uključivao Vodice usred sezone - prvi put da sam išao u tako razvikano turističko mjesto usred sezone, i zadnji, to je sve što vrijedi reći o tome, glamping na Velebitu u hobitskim kućicama Kampa Velebit - što definitivno preporučam svima, i onda ponovno more i plaža kod Omiša sa sestrom i nećakinjom, ponovno odlično i kvalitetno provedeno vrijeme.
Bilo kako bilo, razlog zašto sam nosio ovaj sat na godišnjem odmoru je ovaj:
Ovaj sat je jednostavno - ljetni. Teško da mogu zamisliti bolju kombinaciju boja i tekstura koji bi viša govorila "sunce i more" od ove. Jednostavno mi paše uz plažu, brodove, duge ljetne dane i vrućinu. Našao sam ga preko raznih YouTube kanala s recenzijama koji su ga opisali kad je izašao i nisam pogriješio, uživo je potpuno ispunio očekivanja. Ima plavi ronilački bezel (jednosmjerno okretajući), pozadina brojčanika je sitni "wafer" stil, to su reljefni kvadratići od srebrnog metala ali koji zbog konstrukcije izgledaju bijeli, plave kazaljke i veliku količinu flouroscentnog materijala.
Sat je iznimno čitljiv u svako doba dana i noći, te pod vodom - to je readability monster. Plave kazaljke rade veliki kontrast s brojčanikom, a količina flouroscentnog materijala je dovoljna da po noći sat izgleda kao da sav svijetli, osobito u kombinaciji s metalno-bijelim brojčanikom.
U brojevima, osnovne informacije o satu su:
Gdje god je ljetna atmosfera, ovaj sat se savršeno uklapa. Lako ga je kombinirati s jednostavnom ljetnom odjećom, plave i bijelo/srebrne boje...
]]>Ovo pišem jer učim - najbolje mi je kad pokušam objasniti što sam naučio.
Iako bi u teoriji moglo postojati beskonačno različitih vrsta remenja za satove, u praksi, što zbog mode, što zbog lakoće izrade, se susreće nek nekoliko popularnih stilova. Mislim da to ima isti konačni uzrok kao činjenica da od svih pisaca, samo nekoliko njih su popularni, od svih aplikacija za mobitele na svijetu, samo nekoliko njih su jako popularne. Takva distribucija popularnosti ima "long tail" - par popularnih stvari na početku i ogroman broj slabo popularnih stvari. Bilo kako bilo, to isto se vidi kod dizajna bilo čega pa tako i satova odnosno remenja za satove. Ovaj put tema su metalni remeni, a neki drugi put ću pisati o ostalim vrstama.
Zašto uopće pričati o različitim narukvicama za satove? Gotovo svi satovi dolaze s narukvicama koje je dizajnirao i/ili napravio proizvođač satova i oblik narukvice je važan dio estetike sata. Isto tako, kod većine satova (ali ne svih!), narukvica se može mijenjati. Postoji cijela industrija, i to ne tako mala, koja se bavi samo zamjenskim narukvicama za satove. Da bi zamjenska narukvica dobro pristajala satu, i to specifično krajevima sata na koje se kopča narukvica, ona se mora prilagoditi svakom pojedinom modelu sata, što stvara istovremeno i ogroman broj malih ništa i relativno skupo pokretanje proizvodnje.
Ljudi često eksperimentiraju s narukvicama za satove da malo promijene stil sata, ili jer je originalna narukvica od proizvođača loša na neki način. Zamjenske narukvice postoje čak i za "pametne" satove kao što su Apple-ovi.
Rolex je na početku proizvodio utilitarne i robusne satove. Njihov "oyster bracelet" je upravo takav - utilitaran i robustan, lagan za proizvodnju, te je danas po slobodnoj procijeni više od 80% metalnih narukvica za satove raznih proizvođača neka varijacija na ovu temu. Karike u narukvici imaju oblik "space invadera", koje se zajedno drže metalnim klinovima (grozan prijevod, na engleskom je "pin"):
Karakteristično, karike su relativno dugačke, što izgleda elegantno no čine narukvicu relativno krutom, i karike se sužavaju što su bliže kopči. Narukvica koja započne sa širinom od 20 mm kod sata može završiti na 16 mm ili 17 mm kod kopče, što daje dosta elegantan izgled. Narukvice koje se ne sužavaju ili se ne sužavaju dovoljno, izgledaju previše utilitarno, pomalo barbarski. To je gotovo sigurno jer je takva moda, ali definitivno se vidi razlika u tih par milimetara.
Popularna varijacija na ovaj stil je da je središnji dio karike (kvadratičnog oblika) odvojen od dva dijela sa svake strane, te ima različitu površinsku obrdu od njih. Česta kombinacija je da je središnji dio uglancan do visokog sjaja a dijelovi sa strane su matirane površine. A ponekad se taj efekt postiže bez odvajanja središnjeg dijela i stranica:
Još jedna česta varijacija je razdvajanje karike u više od tri dijela, npr. 5 dijelova, sa različitim metalima i obradama:
Opet, ovo je toliko popularan oblik metalne narukvice da su svi drugi stilovi zapravo rijetki, iako su ponekad puno ljepši i/ili ugodniji za nošenje. Vrijedi se potruditi i...
]]>Nisam puno razmišljao o flouroscentnom materijalu na satovima, nije mi se činilo bitno, sve dok nisam naišao na sat koji to radi odlično. To iskustvo me je preobratilo i sad mislim da je to jedna od najvažnijih osobina satova.
Razlog tomu je vrlo jednostavan - prekrasno izgleda u 3 ujutro. Rekli smo da satove kupujemo zbog estetike.
"Lume" je engleska skraćenica od fraze "luminous substance", a u 99% slučajeva radi se o kemijskim substancama koje iskazuju flouroscentni efekt: nakon što se osvijetle normalnim svjetlom, osobito dnevnim svjetlom, počnu sjajiti u mraku. Većina ljudi je bar jednom u životu vidjela neku skulpturicu ili igračku koji su ili cijeli napravljeni od takve tvari, ili premazani bojom koja ima ovo svojstvo.
Zbog kemije i fizike, flouroscentni efekt u materijalima s prihvatljivom cijenom postoji samo u nekoliko boja, u rasponu od svjetlo zelene, preko tirkizne do svijetlo plave. Neki proizvođači su pokušavali proširiti spektar boje tako da u materijal ubace pigmente, no to izgleda točno tako kao što zvuči: svijetlo zeleni ili svijetlo plavi flouroscentni materijal s filtrom od nekog pigmenta - ne baš najbolje i znatno tamnije od originalnog materijala.
Usput vrijedi spomenuti i još jednu tehnologiju koja je čini onaj preostali 1% svijetlećih satova: kapsule tricijuma. To je blago radioaktivni materijal s vremenom poluraspada od 12-tak godina, koji se stavlja u ampule koje su s nutarnje strane presvučene fosforom, i taj fosfor svijetli pobuđen radioaktivnošću materijala. Ne postoji opasnost po zdravlje jer je tricij, inače izotop vodika, vrlo blago radioaktivan. Emitira beta čestice, tj. elektrone, koji interaktiraju sa fosforom na gotovo identičan način kao što se događa u starim CRT televizorima i monitorima. To znači da postoji širina izbora boja, i neki proizvođači doista rade satove s raznobojnim osvjetljenjem. Prednost tricija je da se ne treba "puniti" svjetlom, jednako svijetli bez obzira na dan i noć. Loša strana je da garantirano gubi pola intenziteta svjetla 12 godina nakon proizvodnje ampule (što može biti puno ranije od datuma proizvodnje samog sata). Ampule s tricijem su zamijenile ampule s radiumom koje su se koristile prije 70-tak godina, i koje su puno više radioaktivne i čak štetne, no s vremenom polu-raspada od 1600 godina.
Nravno, neki proizvođači kombiniraju tehnologije.
Flouroscentni materijali su vrlo sigurni, nisu radioaktivni, no imaju ograničen kapacitet za svjetlosnu energiju koju mogu upiti da bi je kasnije ispustili po mraku. Kemičari i dalje traže spojeve koji bi svjetlili što dulje. Današnji flouroscentni materijali nemaju veze ni s flourom ni s fosforom.
Umjesto njih se koriste spojevi kao cink-sulfat (stari, danas rijetko korišten spoj) i stroncij-aluminat, u koji se još dodaje element europium da bi se dobila formulacija koja ima tržišno ime LumiNova, te je osnovana i istoimena tvrtka. Ova formulacija je razvijena u Japanu i prvo je korištena od strane tamošnjih firmi kao Seiko....
]]>Sat koji mi je zadnjih mjesec-dva najčešće na ruci je prekrasan Orient Kamasu Red, vrlo zanimljiv i upečatljiv sat čiji brojčanik ima specifičan odsjaj kad ga svjetlost pogodi pod određenim kutem:
No, čini mi se da sat ima jednu manu: preširok remen u odnosu na širinu brojčanika. To je sat u ronilačkom stilu i ima okretni vanjski brojčanik koji ga čini fizički dovoljno širokim za remen od 22 mm, no "pravi" centralni brojčanik je znatno uži, skoro jednake širine kao remen, i taj izgled mi se iz nekog razloga ne sviđa. Inače gotovo isključivo nosim metalne remene i volim kako izgledaju, no ovaj put kao da nešto nije štimalo. Na fotografijama se to ne vidi jer su uglavnom slikane iz blizine, te efekt leće čini tijelo sata općenito širim nego što je u stvarnosti.
Išao sam tražiti alternativne remene i naručio sam nekoliko, a prvi koji je stigao je ovaj s AliExpressa:
Ovaj kožni remen sam naučio na AliExpressu za vrlo razumnu cijenu od 10-tak eura. Tražio sam remen koji ima veći stupanj sužavanja od točke spajanja na sat prema kopči, ali nisam našao takav koji mi se sviđa, pa ćemo vidjeti da li je ovo dovoljno dobra opcija.
Srećom, u paketu zajedno s remenom je došao alat i rezervni držači remena (ne znam hrvatski prijevod, engleski je spring bar):
Pogledao sam tutorial na YouTubeu:
U praksi, ispalo je jako jednostavno i ovo je definitivno jedna od lakših vještina za svladati. Alat i držači remena su napravljeni tako da se bez upotrebe sile pomaknu opruge i krajevi držača ispadnu ili upadnu u svoje rupe. Razmišljao sam da li trebam prvo rastaviti kopču metalnog remena, i zaključio da će tako biti lakše, pa sam to i napravio:
Vidi se da dugo nisam skidao sat i treba očistiti remenje. Glavna stvar za obratiti pozornost mi se čini na koju stranu staviti koji dio remena. Kod metalnih i ne-metalnih remena, vrijedi da dulja polovica remena ide na 6 sati. Nije bilo problema sa stavljanjem novog remena, točno obrnutim postupkom od kojeg sam krenuo.
Kožni remen je vizualno tamniji i čini mi se da ostavlja dojam da je zbog toga uži, što mi se sviđa. Za sada, kombinacija mi se čini dovoljno dobra da je ostavim. Navodno je loša strana ne-metalnih remena da se koža više znoji ispod njih, što može interaktirati s materijalom - ali vidjeti ćemo.
Zadovoljan sam kako izgleda novi remen.
Čini mi se da više paše uz stil sata. Do daljnjeg ostaje na ruci.
]]>Jedna poslovica "time in the market beats timing the market", u slobodnom prijevodu "duljina vremena provedenog na tržištu je važnija od predviđanja tržišta" (odnosi se na tržište vrijednosinca). Par puta smo na Surovim Strastima pričali o ideji da za neke oblike ulaganja ipak može biti prekasno, a to ovisi isključivo o tome što je cilj ulaganja. Idemo redom.
Anegdotalno je Einstain nazvao složeno ukamaćivanje najvećom silom svijeta.
Ideja prinosa od dionica, fondova i sličnih vrijednosnica je da se modelira kao "složeno ukamaćivanje", što znači da se sve što je "zarađeno" kao kamata vraća nazad u ulaganje da bi se sljedeći put "zaradilo" na zbroju početnog iznosa (glavnice) i tih kamata, i to se ponavlja opet i opet. Možda je to najbolje prikazati na primjeru:
Godina | Glavnica | Godišnja stopa kamate | Godišnja kamata | Zbroj |
---|---|---|---|---|
1 | 10000 | 10% | 1000 | 11000 |
2 | 11000 | 10% | 1100 | 12100 |
3 | 12100 | 10% | 1210 | 13310 |
4 | 13310 | 10% | 1331 | 14641 |
5 | 14641 | 10% | 1464 | 16105 |
6 | 16105 | 10% | 1610 | 17716 |
7 | 17716 | 10% | 1772 | 19488 |
8 | 19488 | 10% | 1949 | 21437 |
Na gornjem primjeru, uz kamatnu stopu od 10%, potrebno je tek malo više od 7 godina za udvostručavanje iznosa investicije. Pitanje je: koliko vremena je potrebno za daljnjih 10.000? Tj. nakon koliko godina će ovaj iznos doći do 30.000?
Godina | Glavnica | Godišnja stopa kamate | Godišnja kamata | Zbroj |
---|---|---|---|---|
9 | 21437 | 10% | 2144 | 23581 |
10 | 23581 | 10% | 2358 | 25939 |
11 | 25939 | 10% | 2594 | 28533 |
12 | 28533 | 10% | 2853 | 31386 |
Treba manje od 4 godine da se zaradi idućih 10.000, i to vrijeme se stalno smanjuje.
Mislim da je najbolji primjer za ulaganje onaj kojeg je napravio Benjamin Franklin, jedan od "osnivača" SAD-a, koji je umro 1790. godine, znači, otprilike prije 230 godina. U svojoj oporuci, ostavio je gradovima Bostonu i Philadelphiji po 1000 tadašnjih funti. To je bilo prije uvođenja dolara, i recimo da u dolarima vrijedi $5000. Uvjet je bio da gradovi ulože taj novac po stopi od barem 5% i ne diraju 100 godina. Nakon 100 godina, gradovi smiju potrošiti 75% od dostupnog iznosa, a ostatak opet uložiti po stopi od 5% na idućih 100 godina.
Računajući složeno ukamaćivanje, 5000 dolara uloženih na 100 godina po kamati 5% daje iznos od $657.506. Gradovi bi onda mogli potrošiti $493.130 na što god su htjeli (i naravno posvađali su se na što potrošiti novac), a ostatak od $164.373 opet uložiti na 100 godina po kamati 5%. Nakon isteka tih drugih 100 godina, imali bi $21.615.651, tj. preko 21 milijuna dolara.
To je bio plan. Od $5000 zaraditi $21 milijun u 200 godina. Zamislite što bi vi mogli sad s 21 milijunom dolara da ste imali nekog pretka koji je mogao uložiti $5000. Doći ćemo na kraju i do toga što napraviti ako niste u toj situaciji.
U stvarnosti, dogodilo se preko nekoliko ratova i kriza u tih 200 godina, zbog čega ekonomija nije bila dovoljno dobra da se nađu investicije koje će rezultirati kamatom od 5%. Na kraju,...
]]>Kratki odgovor je uvijek: ona koju ste probali i najbolje paše. Hvala na dolasku, čitamo se drugi put!
O veličini sata se najviše priča kad nije moguće probati sat, tj. kod on-line narudžbe. Za ovo sam prilično uvjeren zbog vlastitog iskustva, jer imam sat koji je u teoriji daleko pre mali za moju ruku a koji pristaje savršeno, a isto tako sam isprobao veće satove koji bi u teoriji trebali biti savršeni, koji mi se totalno ne sviđaju jednom kad sjednu na ruku, i sve između.
U teoriji, što je veća ruka (ali tu mislim sve dijelove: ruka, zapešće i šaka), to bolje pristaju veći satovi.
Satovi kao trodimenzionalni objekti imaju 3 glavne mjere: širinu, dužinu i debljinu:
Svaka od ovih dimenzija će imati svoje poglavlje, ali najvažnije informacije su ove:
Ako je sat približno okruglog oblika, glavna dimenzija koja se nalazi u web shopovima i reklamama je promjer tog približnog kruga (na slici: "case diameter"), a ostale dimenzije treba tražiti po tablici detalja ili dokumentaciji. Iako je ovo doista vrlo uočljiva mjera i kad bi trebali birati jednu mjeru da daje osnovne informacije o satu, to bi bila ta, ipak se bez ostalih mjera ne može.
Sljedeća mjera koja jako utječe na vizualni izgled sata (a rekli smo da je u puno slučajeva to najvažnija osobina u današnje vrijeme) je njegova dužina u smjeru okomitom na ruku (na slici: "lug to lug"). To je dužina kućišta sata od početka do kraja, koja ovisno o kompletnom dizajnu može biti prevelika ili taman dobra, a rijetko premala. Mehanički je jednostavnije dodati još metala na sat na tom dijelu, i / ili debele stijenke kućišta nego napraviti vrhunski dizajn, pa jeftiniji satovi čak i ako imaju dobre ostale dimenzije, najčešće budu preveliki u ovoj dimenziji.
Debljina ili dubina sata je ukupna dubljina zajedno sa staklom / kristalom i stražnjim poklopcem. Zajedno sa prethodne dvije dimenzije, određivati će da li sat "lebdi" na ruci, ili se ugodno smješta uz kožu. Općenito, osim ako smisao sata nije šokirati gledatelja, što tanje to bolje.
Četvrta dimenzija, koja nije skroz vezana uz sat nego uz remen, je promjer onog dijela koji nosi remen (na slici: "lug width"). Moguće je imati sat koji je skladan po ostalim dimenzijama (opet, "sklad" uključuje i specifičnu ruku), a da nešto ne štima sa širinom remena.
Sve ove mjere se daju u milimetrima, i kao što možete pročitati u nastavku teksta, radi se često o razlikama od po nekoliko milimetara - ali ako niste probali jednostavno morate vjerovati na riječ: pošto se radi o estetici, te razlike od po nekoliko milimetara su iznimno vidljive i utječu na sklad sata i ruke.
Nekada dok su postojali samo mehanički satovi, promjeri satova su bili za današnje pojmove skromni (35 mm do 39 mm za muške satove, oko 10 mm manji za ženske), najčešće iz praktičnih razloga: nema potrebe da budu veći ako su dovoljno čitljivi, pa se može uštedjeti na materijalu.
Dugo vremena se kao ideal za...
]]>Za koga kupujete sat? U zadnje vrijeme čujem pojam "legacy" - ostavština - u ovom smislu da se kupuje sat koji će ostati potomcima, tipično sinu, što je glavni razlog zašto sam odabrao pisati o ovoj temi. I to je sasvim dobar razlog, legitiman, čak i ako na satove gledamo kao na investiciju. Možda pogotovo ako satove gledamo kao na investiciju - a obitelj može biti najbolja investicija. Samo bi tu dodao jednu jako bitnu stvar, možda najbitinju: sin neće nositi sat radi sata, nego radi oca. Pa je u toj kombinaciji poželjno biti onakav otac čiji će sat sin nositi s ponosom. Znam da je to očita stvar, ili bi trebala biti očita, ali vrijedi spomenuti, za svaki slučaj.
Nedavno sam od tate dobio sat (tata je dobro, hvala na pitanju). Ako ste me malo pratili po Facebooku, znate da sam prije par mjeseci pitao da li netko zna dobrog urara. Nisam htio spoilati zašto mi treba, pa nisam napisao detalje, što je bila greška. Naime, sat kojeg sam dobio je 50 godina stari Timex, s pozlatom, vrlo klasičnih dimenzija 35mm x 42mm ... s debljinom od 5 mm. Ako ste malo pratili nešto o satovima, onda pretpostavljate što ide dalje: sat je digitalni. S LCD-om (jer je takve lako proizvesti tanke). Svaki urar kojeg sam pitao je odgovorio da za tako nešto nema dijelova. Jedan je citirao službeni stav Timexa da ne drže dijelove za satove starije od 20 godina. Ako netko zna urara koji zna što napraviti s digitalnim satom, javite!
Radi se o tome da se digitalni satovi jednostavno ne popravljaju. Previše je sitna elektronika. Cijeli digitalni dio ("modul") se mijenja i stavlja novi. Naravno, teoretski, čak i elektronički moduli bi se mogli popraviti, ali postoji još jedan moment: previše su jeftini da bi se popravljali. Danas je izuzetno jednostavno i jeftino proizvesti digitalni sat. Doslovno, pričamo o cijeni ispod dolara na veliku količinu. Zašto bi ih itko išao popravljati? Osim cijene, prednosti svih vrsta elektroničkih satova - onih koji sadrže kvarcni kristal koji vibrira i daje "takt" - su njihova preciznost: svaki razumno dobar kvarcni sat je precizniji i od najboljeg Rolexa - te relativna robusnost: imaju malo pokretnih dijelova.
Kvarcni satovi su toliko objektivno bolji od mehaničkih, da se 1970-tih (baš kad je moj tata kupovao sat) dogodio "pomor" proizvođača mehaničkih satova svih vrsta jer su ih u kratko vrijeme s tržišta izgurali japanski proizvođači digitalnih satova. Taj period se naziva "Quartz crisis" i tad su tvornice zatvorili brojni stari brandovi po cijelom svijetu. Zanimljivost ovdje je da su nedavno oživljeni neki od tih "starih" brandova, pod novom upravom. Često se dogodilo da neka firma jednostavno kupi pravo na brand (ime) i nema nikakve veze s originalnim proizvođačem, kao što se dogodilo s Invictom.
Paradoks koji se dogodio sa digitalnim satovima je što su njihove dobre kvalitete praktički uništile njihovu dugovječnost. Ako prosječni kvarcni sat traje po 20-tak godina bez ikakvog servisiranja, a za mehaničke...
]]>