The struggle is real

Kako god gledali, 40-ak godina oko početka 21. stoljeća (oko +/- 20 godina s obje strane) su bile vrlo "lagane" općenito za ljudsku vrstu. Da, bilo je manjih ratova, potresa, pandemija, no općenito, trend je uvijek bio uzlazan. To se možda i nastavi, naravno, ne znači da je sada kraj, no bilo kako bilo, to vremensko razdoblje je pomalo ekstravagantno u ljudskoj povijesti.

I dalje me fascinira taj napredak. Pričao sam nedavno sa starim da je on, kad je išao u školu (što je bilo rjeđe nego kad ne bi išao), učio navečer uz svjetlost svijeća i petrolejskih lampi. I danas imamo te petrolejske lampe u podrumu. Kad smo bili klinci, baka ih je par puta upalila kad je bilo nestalo struje. Imaju poseban miris, i posebno svjetlo, rješenje koje je sasvim u skladu s vremenom u kojem je nastalo. Nije bilo struje.

Danas, zamijenili smo 9 žarulja po kući sa LED žaruljama, i sve zajedno troše struje kao jedna stara. I sad, što da mu kažem, kako LED svjetla funkcioniraju? Što je najbolje, ponešto i znam, humblebrag, sjećam se Elektronike 1 i kvantnih energetskih stanja elektrona u dopiranom siliciju: elektična energija (iako bi trebala barem polovica knjige da objasni što "električna energija" jeste) dođe do elektrona, ovi je upiju, ali onda postanu dovoljno energični da preskoče energetski prag i dođu u "praznine" sa nižom energijom, a višak energije "izađe" u obliku fotona vidljivog svjetla.

U svakom slučaju, moji roditelji su doživjeli prijelaz od svijeće do LED žarulja, a ja sam do sada doživio "samo" prijelaz od televizora u boji do OLED televizora.

Oni bi se bez većih problema snašli u svijetu bez struje, ja ne bi tako lako.

Standardna situacija svih generacije do "milenijalne" je da su se većinu vremena morali rukama i nogama boriti za puko preživljavanje. Moja baka nije držala kokoši i svinje kao kućne ljubimce, nego da ima što jesti po zimi. Moji roditelji ne moraju uzgajati povrće i voće, ali i dalje to rade, dijelom jer "domaće je zdravije" a dijelom "za svaki slučaj."

Povijesno, jedna greška tipa krivo vrijeme sijanja ili sadnje biljaka je najčešće značilo manjak hrane te godine. Nebriga ili loša sreća sa prehranbenim životinjama je svima prije "Milka" generacija značilo omanju katastrofu, mimo stvarnih prirodnih katastrofa koje su se događale. I sve je bilo u svoje vrijeme. Ako se ne kupe drva za loženje na vrijeme, loše će goriti jer su vlažna. Preko zime nije bilo paradajza, preko ljeta nije bilo čvaraka.

Znam nekoliko ljudi, uz roditelje, koji žive, neću reći tradicionalnim ili seoskim, ali barem "manje gradskim" životom. S jedne strane, ti ljudi su manje prilagođeni "modernom" životu. Jedva se ili nikako služe Internetom, ali su daleko otporniji na, rekao bi, sve vrste životnih problema koji se ne tiču tehnologije. Daleko od toga da sad dvolično zagovaram povratak prirodi, svjestan sam da je to tradeoff - kompromis. Teško je istovremeno biti dobar u svemu - i proizvodnji vlastite hrane i cyber trendovima.

No istina je da je cijela civilizacija uvijek pomalo krhka. Ni približno toliko krhka kao što su se neki bojali kad je corona tek postala poznata, ali prilično krhka. Ta krhkost dolazi iz ogromne količine međuovisnih faktora koji čine moderan život. Na blogu Equinoxa sam pisao o tome koliko je komplicirano proizvesti jedan jedini šaraf, a kamoli softisticirana računala koje danas svaki dan imamo po džepovima.

Komunikacijska složenost je eksponencijalna

Previous Post Next Post