Čak i ako stavimo religiju po strani, što možemo naučiti od biblijskih priča? I što kaže budizam o tome kako biti smiren u životu?
Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.
Jordan Peterson: Bible series XII: Jacob's Ladder
Vrlo neočekivano, Petersonova predavanja o psihološkom smislu iza Biblijskih priča su postale hit čak i među ateistima, jer ne priča o religijama kao takvima nego o odonosu čovjeka i svijeta kroz priče koje su uklopljene u religijsku knjigu jer je to bio način na koji su priče nastale i prenosile se. Njegova teza, koju je ekstremno dobro objasnio i potkrijepio dokazima, je da su se legende koje čine osnovu civilizacije nastale i razvijale se zajedno s društvenom, pa dijelom i biološkom evolucijom velikog broja generacija ljudi. Doslovno, priče, legende, poslovice, pouke su zapisane i / ili se prenosile oralno tijekom tisuća godina jer su bitne kao metafore koje govore o tome što znači biti čovjek.
Ćak i kratke, male pričice u knjigama koje su stare kao Biblija, najčešće imaju puno dublje značenje i simboliku nego što se na prvi pogled čini. A bez obzira na sve ostalo, Biblijske priče su temelj zapadne civilizacije i osnova po kojoj je cijela kultura nastala, pa je odbijanje razumijevanja pouka koje se nalaze u njima jedan od bitnih faktora koje pridonose tome da se ljudi osjećaju odvojenim od svog društva.
Nije novost da je zapadna - ili globalna - civilizacija ponešto besciljna u zadnjih 50 ili 100 godina. Jedan od razloga za to je što smo prestali slijepo slušati centralni autoritet - crkvu, ali to nije nužni problem samo po sebi, nego smo pri tome više ili manje svijesno prestali slušati i savjete i metafore zapisane u povijesnim legendama. Na neki način, moguće je da smo si, da bi se riješili jednog problema, napravili drugi.
{width="80%"}
Na primjer, priča o Abrahamu se može promatrati kao crtica iz života ljudi željeznog doba i slučajan izbor važnog pretka - morao je biti naki predak pa zašto ne bi bio Abraham? Ii se može promatrati kao priča o čovjeku koji je tek s 40 godina krenuo iz obiteljskog doma u nepoznato, jer je imao "poziv" kako god da ga interpretirali, da istraži svijet i nađe ili napravi bolje mjesto za život sebi i svojoj budućoj obitelji. Priča o Jakovu i Izaku se može smatrati pričicom o bratskom rivalstvu ili se može promatrati kao odjek arhetipa "braće" ili bliskih osoba koji se znaju "kao braća" u sukobu koji seže od Kaina i Abela ili ranije do pada aneđala, a vječno je prisutna u kolektivnoj svijesti, pa i danas kroz superjunake (Batman i Joker). Ili kao pobuna prema patrijahalnom običaju da prvorođeni naslijedi sve (Izak je prvi, Jakov prevari i njega i oca da dobije prvenstvo). Ili kao priča da i čovjek koji je objektivno varalica kao što je Izak, ima potencijal "popraviti se" i kasnije napraviti velika dijela.
Petersonova ne-akademska predavanja se često bave pitanjem smisla života, a ovo možda najviše od svih dosadašnjih. Pri tome se ne ograničava na Bibliju, nego i na ranije tradicije, specifično šamanizam. Ako nastavi tako, i isproba stvari o kojima za sada samo priča, brijem da će svijet uskoro dobiti novog Terrenca McKennu, ovaj put s doktoratom psihologije i 30-tak godine intenzivne prakse, i enciklopedijskog znanja o ljudskoj prirodi umjesto samo intuicija.
Zašto mi se sviđa: Količina interpretacija i zaključaka koje Peterson može izvući iz kratkih priča i elokventnost kojom ih priča je zapanjujuća.
Što sam naučio: "In all my practice, everything I've seen, no one ever gets away with anything.", ideja "Jakobovih ljestvi" u nebo je česti motiv u šamanizmu; pošto smo konstantno bombardirani vanjskim stimulacijama, moderni ljudi zapravo većinom ne znaju kako je to biti sam sa svojim mislima, na čemu su temeljena šamanistička iskustva.
Link na Jordan Peterson: Biblical Series XII: Jacob's Ladder.
Savjeti budizma za sretan život
Više je putova prema sreći, i ovisno o tome kako sreću definiramo, to uopće ne mora biti stanje bez briga, bez problema i bez poteškoća. Štoviše, po svemu sudeći ljudi definiraju smislen, ispunjen život prema tome koje nedaće i probleme riješe. a među najgore živote smatraju one gdje je sve "ok" i ne mijenja se nikad. Čak je i upitno da li je istina da "svakom paše netko" jer neke osobine se ponavljaju i izgledaju zajedničke za sve nas kao vrstu: možda nekom nije napeto rješavati fizičke probleme, ali onda su skloni rješavati, pronalaziti ili uzrokovati intelektualne i emocionalne.
Bilo kako bilo, u ovom linku su savjeti budističkog redovnika Miyamoto Mushashia koji mi se čine da se više bave tome kako biti smiren, a ne nužno ispunjen i zadovoljan - ali možda je to ponekad isto. Jednom možda budem mogao poslušati njegov savjet da izbjegavam ukusnu hranu, ali ne danas.
Zašto mi se sviđa: Do not act following customary beliefs.
Što sam naučio: Take responsibility for yourself. Don’t count on luck or god to pull you through. Tackle the endeavors you know are within your capabilities. Keep doing the right thing and everything else will fall into place.
Link na A Japanese Buddhist Master reveals 21 rules of life that will blow your mind.
Što dalje?
Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!
P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!