Koliko je vjerojatno da ćete nešto uništiti tako da o tome masovno pričate na društvenim mrežama? Nije zanemariva. I koliko ste svjesni toga da, ako sad zazvoni alarm za požar, statistički samo 10% ljudi koji u tom trenutku nisu sami će napustiti prostoriju?

Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.

RIP The Broccoli Tree

Zamislite da volite fotografirati. Zamislite da imate omiljeni parkić u kojeg dođete povremeno ili redovito, ili samo prođete kraj njega na putu do gdje god već idete svaki dan. I da je u parkiću nešto lijepo, ne mora biti nešto svjetski nevjerojatno, nego nešto normalno, što vas ispunja onom vrstom sreće da ste u istom svemiru u isto vrijeme kao i taj parkić. Postoje ljudi koji svaki dan postaju istu stvar na Facebook, postoje ljudi koji fotografiraju kad se probude svaki dan i odu u teretanu, a postoji i čovjek koji prolazi svaki dan kraj jednog parkića i pri tome svako malo fotografira jedno stablo, pogled na kojeg ga ispunja srećom i mirom.

Čovjek se zove Patrik Svedberg, a stablo je čak nazvao "The Broccoli Tree", jer izgleda kao brokula.

Brokula-stablo{width="80%"}

Patrik je otvorio Instagram za stablo koje ga usrećuje, da bi uploadao fotografije kako ih stvara. I to su ok fotografije, iako su većinom iz istog kuta i prikazuju isti kadar - ali to je nekako i poanta: da će to lijepo stablo dugo vremena biti nepromijenjeno i usrećivati Patrika i druge posjetitelje, bilo uživo ili preko Interneta. Ova Instagram stranica je postala mali kultni hit, sa blizu 28 tisuća pretplatnika koji, kao i Patrik, uživaju u pogledu na brokula-stablo u raznim godišnjim dobima i vremenskim prilikama. A to su samo pretplatnici, koji su odlučili da žele primati ove fotografije kako ih Patrik snima. Stablo samo po sebi je vjerojatno vidjelo na stotine tisuća ljudi.

I tu zapravo kreće priča.

Među stotinama tisuća ljudi statistički ima dosta velika vjerojatnost da bude neki broj ekstrema, po nekim oblicima ponašanja. Možda ekstremno agresivnih, možda ekstremno neurotičnih, možda ekstremno paranoičnih. Ili možda na neki način ekstremno željnih slave. I tako se dogodilo da, nakon četiri godine neočekivane popularnosti brokoli-stabla na Internetu, netko je vandalizirao stablo. Netko je pokušao odsjeći jednu od brokulinih velikih grana i skoro pa uspio prije nego što ga je nešto ili netko otjerao. Zapravo je mala utjeha znati zašto je netko to išao raditi, niti tko je to napravio. Vjerojatno nikome nije smetalo samo stablo, nego se radilo o nečem što ima veze upravo s popularnosti tog Instagrama - jer inače zašto ne neko drugo stablo u parku? Tek nakon što je svrnuta pozornost dovoljno velikog broja ljudi se dogodila dovoljna koncentracija potencijalno ekstremnih osoba da među njima netko ovako nešto napravi.

A onda se izgleda pokrenuo automatizam održavanja parkova po kojem svako oštećeno stablo treba posjeći. Pa je stablo posječeno.

Osim priče kako velika popularnost može biti neočekivano opasna (a ne mora), događanja s brokoli-stablom sadrže i priču o tome kako je moguće nešto uništiti posve nenamjerno ili čak iz ljubavi. Patrik je popularizirao stablo u parku kojeg voli, i stablo je završilo posječeno. Možda je tu negdje pouka o tome što zapravo želite stavljati na Facebook.

A možda, da trebate naći neko stvarno ružno, odvratno stablo koje smeta svakome, i početi stavljati njegove slike na Facbook. Ili možda političara.

Zašto mi se sviđa: Priča iz života o čovjeku koji je popularizirao nešto što bi bez njega vjerojatno bilo nevažno, i onda tom popularnošću, povećanom percepcijom globalne populacije, pridonijeo njgovom uništenju.

Što sam naučio: Fotografije brokola-stablo su uglavnom vrlo lijepe. Možete naručiti i sliku za zid.

Link na RIP The Broccoli Tree.

There’s No Fire Alarm for Artificial General Intelligence

Da ste u nekoj zgradi nekim poslom, udubljeni u ono što radite, i da zazvoni alarm za požar, što biste napravili? Eksperimenti pokazuju da bi 75% ljudi izašlo iz zgrade, ali samo ako su u trenutku kad su čuli alarm bili sami. Inače, ako je makar i par ljudi s njima, i ti ljudi se ne miču smjesta, 90% ljudi neće napraviti ništa. A vatra je.

Članak kojeg linkam ovdje na ponešto metaforički način govori o percepciji toga da je još dugi put do stvaranja umjetne inteligencije (onako "prave" umjetne inteligencije kao iz filmova), što vjerojatno i je tako, i da ta percepcija "pa neće baš sad" utječe na to da se ne priča dovoljno o tome kakav bi bio suživot s takvom inteligencijom. Autor ovoj temi pristupa s vrlo znanstvenog stajališta, opisujući reakcije koje je doživio s kolegama znanstvenicima i na konferencijama, no čini mi se da zapravo nije u pravu. Jer postoji ogroman broj SF knjiga i filmova koji u svojoj suštini imaju ovu temu, i istražuju različite posljedice i pristupe koji se u takvoj situaciji mogu pojaviti.

Puno zanimljivije mi je što članak zapravo na drugoj razini obrađuje pojavu "neočekivanih" otkrića u znanosti općenito. Kako je sasvim moguće da su stručnjaci u nekom području potpuno uvjereni da je sljedeće otkriće daleko u budućnosti a ono se ipak dogodi. A to se događa, među ostalim, jer daleko više ljudi razmišlja o nekom problemu nego što aktivno pričaju o tome, što je distribucija znanja i informacija nejednaka, te što se stvarno stvaraju novi alati, fizički i intelektualni, pomoću kojeg se mogu postići stvari koje prije nisu bile moguće.

Zašto mi se sviđa: Autor obrađuje indikatore pojave da su neka otkrića vremenski bliža nego što se misli.

Što sam naučio: Progress is driven by peak knowledge, not average knowledge. A Winograd schema is a pair of sentences that differ in only one or two words and that contain an ambiguity that is resolved in opposite ways in the two sentences and requires the use of world knowledge and reasoning for its resolution. The schema takes its name from a well-known example by Terry Winograd: "The city councilmen refused the demonstrators a permit because they [feared/advocated] violence."

Link na There’s No Fire Alarm for Artificial General Intelligence.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!

Previous Post Next Post