Specijalno ovaj put: 3 linka! Prvi je na video koji donosi ideje i stavove Roberta Antona Wilsona, iliti RAW-a. Iako u blogu pišem uglavnom o satiričnim religijama koje je RAW inspirirao (da, više od jedne!), to je samo mali dio videa, koji donosi savjete i ideje o životu i odnosu pojedinca i društva. U sličnoj temi, drugi link je na članak koji opisuje čudesnu novu tvornicu u Kini - s najmanje radnika ikada. Što ćemo sad kad se i Kinezi boje da će im strojevi oduzeti poslove? Treći link je o iskustvu Američkog poduzetnika koji je unatoč svemu išao raditi "svoju ideju", različitu od onih do sada, i uspio. Inspirativno! Mislim da su ova tri linka vrlo različita u tonu i poruci, i ostaviti ću čitateljima, gledateljima i slušateljima da donesu svoje zaključke.

Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.

Robert Anton Wilson: Politics and Conspiracy

Robert Anton Wilson (RAW) je možda najpoznatiji po svojoj knjizi Illuminatus! koja je vrhunski rezultat psihodelijskog svjetonazora i filozofije "djece cvijeća" krajem 60-tih godina u Americi. Knjiga sama po sebi je wild ride, čitao sam ju kao student, što je vjerojatno najbolje vrijeme da ju se pročita, i istovremeno je o ničemu i o svemu. Gospodin RAW je također poznat po društvu u kojem se kretao, među njegovim frendovima su bili William S. Burroughs, Timothy Leary, Allen Ginsberg, i Richard Bandler, a eksplicitno se divio i među svoje utjecaje ubrajao Jamesa Joyca, Buckminstera Fullera, Alfreda Korzybskog, Karla Junga, Alestaira Crowleya, G.I. Gurdjieffa, Aldousa Huxleya, Leona Trotskog i Ayn Rand. To su bila vremena, i to su bili ljudi. Promicao je psihodeličan pogled na svijet i bistrinu komunikacije koja se, po njemu, mogla poboljšati korištenjem gljiva, LSD-a i meszcalina.

RAW je poznat i kao "prosvjećeni anarhist," te je inspirirao kreaciju ne jedne nego dvije satirične religije: Discordianism i Church of the Subgenius, koje dijele mnoge sličnosti u naglašavanju razmišljanja vlastitom glavom. Davno prije Letećeg Špageti-Čudovišta, ove dvije su bile the hot stuff među subverzivnim geekovima čak i u Hrvatskoj. Nažalost, digitalne iskaznice ovih organizacije su mi izgubljenje na nekim starim diskovima iz studentskih dana - to je bilo prije Googlea koji sve čuva. No to nije bitno. Želite li biti dio crkve Eris ili poklonik Boba? Evo jeste, prema moćima i pravima koje kao njihov član imam, proglašavam vas čime god želite. Idite i griješite u miru - samo ostavite druge ljude isto tako na miru.

Sveta (zbirka) knjiga Discordianisma je Principia Discordia i ako ste od prošle epizode ovog bloga uspjeli pročitati knjigu Illuminatus! (u kojem slučaju vam čestitam, meni su trebali mjeseci), biti će vam poznat stil pisanja prema kojem su formirane ove rečenice:

I - There is no Goddess but Goddess and She is Your Goddess. There is no Erisian Movement but The Erisian Movement and it is The Erisian Movement. And every Golden Apple Corps is the beloved home of a Golden Worm. II - A Discordian Shall Always use the Official Discordian Document Numbering System. III - A Discordian is Required during his early Illumination to Go Off Alone & Partake Joyously of a Hot Dog on a Friday; this Devotive Ceremony to Remonstrate against the popular Paganisms of the Day: of Catholic Christendom (no meat on Friday), of Judaism (no meat of Pork), of Hindic Peoples (no meat of Beef), of Buddhists (no meat of animal), and of Discordians (no Hot Dog Buns). IV - A Discordian shall Partake of No Hot Dog Buns, for Such was the Solace of Our Goddess when She was Confronted with The Original Snub. V - A Discordian is Prohibited of Believing what he reads. IT IS SO WRITTEN! SO BE IT. HAIL DISCORDIA! PROSECUTORS WILL BE TRANSGRESSICUTED.

Dakle, pođimo po hot-dog od miješanog mesa (mislim da su to oni na kojima piše Frankfurter), ili ako nađete, specijalno na Balkanu, jednu od onih hipsterskih pečenjara koje pakiraju ćevape u kifle za hot-dog, specijalno možete i to. Samo na petak.

{width="80%"}

Mislim da je Church of the Subgenius egzotičnija od ove dvije, sa suptilnijim i subverzivnijim sadržajem koji je prečesto na samoj psihodeličnoj oštrici ruba između genijalnosti i ludosti, sa sloganom "Too much is always better than not enough."

Pišem o Discordianismu i Subgeniusu jer ih RAW spominje u ovom videu, koji inače predstavlja razne ideje kojima se on bavio tijekom života.

Zašto mi se sviđa: A Discordian is Prohibited of Believing what he reads. Too much is always better than not enough.

Što sam naučio: Thomas Jefferson je smatrao da je, između Europskog stila vlasti koji je kraljevski i centralistički, i onog kojeg su imali Američki indijanci, koji je decentraliziran i skoro pa anarhistički, bolje birati ovaj drugi.

Link na Robert Anton Wilson: Politics and Conspiracy.

Today Online: Economic model that Asia has used for decades is now broken

Jedan od bitnih razloga zbog kojih je Trump pobijedio je strah od ekonomske moći Kine, a specifično već desetljećima u Americi prisutan strah od toga da će svi poslovi (a većina industrijskih poslova već je) otići u Kinu. S jedne strane, taj strah je opravdan, jer proces pomicanje proizvodnih djelatnosti u Kinu se na očigled svima događao i još uvijek događa. No pitanje je - što, ako išta, napraviti oko toga? Svi želimo jeftinije televizore, mobitele, auta, pa zato tvornice koje se premjeste u Kinu, gdje su jeftine sirovine i radna snaga, gdje se takvi uređaju mogu jeftinije proizvesti, prosperiraju. Naravno, drugi (i možda veći) razlog za to pomicanje poslova je što uštedom na sirovinama i radnicima kompanije više prihoda mogu zadržati za sebe. No svejedno - što napraviti?

Ovaj članak (da, tekst! nije podcast!) opisuje novu tvornicu tekstila u Kini, najmoderniju do sada. No, ta tvornica ima i najmanje zaposlenika: gdje su nekad tisuće Kineza radili u velikim zagušljivim halama, sad sve rade sami strojevi, s nekoliko inženjera koji ih održavaju. O takvoj budućnosti, koje se boji i Kina, pročitajte u ovom tekstu.

Zašto mi se sviđa: Ms Yang has begun to worry about competition from Poland and the Czech Republic, as automation allows European countries to compete on price for the first time. “We have to think about how we can beat them,” she says. “We know they will get the machines.”

Što sam naučio: "more than 80 per cent of garment industry workers in South-east Asia face a high risk of losing their jobs to automation"

Link na Today Online: Economic model that Asia has used for decades is now broken.

Tim Ferriss: Blake Mycoskie: How to Make a Difference and Find Your Purpose

Tim Ferris je zanimljiv čovjek: ide svijetom, upoznaje osobe i istražuje kako najbolje živjeti život - naravno za neke kriterije od “najbolje.” Od filozofije preko sporta do psihoaktivnih kemikalija do poslovnih poduhvata, njegove teme su uvijek vrlo široke, često nalazi najnevjerojatnije sugovornike i preporučuje aktivnosti koje bi malo kome inače pale napamet. Vrlo je utjecajan i povezan i često se dogodi da ono što Tim prezentira ovaj tjedan, tek za nekoliko tjedana i mjeseci postane široko poznato ili popularno. Njegove podcaste općenito preporučam svima.

U ovoj epizodi, Tim razgovara s Blakeom Mycoskiem, poduzetnikom koji je uspjeo na klasičan inspirativan način: išao je ostvariti svoj san. Među ostalim, Blake je prvi primjenio polu-humanitarni poslovni model "one for one", gdje za svaki kupljeni proizvod se jedan proizvod (ili sličan) poklanja potrebitima - najčešće u kritičnim dijelovima svijeta. Vrlo otvoreno, Blake priča kako je taj poslovni model napravio da poveća prodaju svojem biznisu proizvodnje i prodaje cipela, specifično da žene koje kupuju previše cipela mogu na ovaj način "olakšati savjest" jer za svaki par cipela koje kupe, nešto nespecifirano će biti donirano nekim nespecifiranim siromašnim obiteljima negdje. Genijalno, s jedne strane.

No i bez tog poslovnog modela, dobro je poslušati čovjeka koji je išao raditi svoju, relativno ludu ideju, i uspio u tome. A ako vam je ovaj podcast previše plitak i s premalo korisnih informacija, produžite na ovaj.

Zašto mi se sviđa: Inspirativna priča o čovjeku koji je išao raditi "svoju ideju" koja je bila drugačija od postojećih.

Što sam naučio: Ljudi će dati novac samo da olakšaju savjest.

Link na Tim Ferris: Blake Mycoskie: How to Make a Difference and Find Your Purpose:.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!