"Stanford prison experiment" je nešto što ste u mnogo prilika ste imali priliku čuti: eksperiment iz psihologije u kojem su 20 potpuno normalnih studenata podijelili u "čuvare" i "zatvorenike" u zatvoru i rekli im da se dva tjedna tako i ponašaju. Zbog naglog razvoja brutalnosti u tako "normalnim" ljudima, zbog "kreativnog zla" kojeg su ljudi razvili, eksperiment je prekinut nakon samo 6 dana. U ovoj epizodi, Tim Ferris priča s autorom eksperimenta, inače školskim kolegom Milgrama, iz sličnog, vrlo poznatog eksperimenta. Drugi link je predavanje Derrena Hardya o tome kako mali koraci (a vezano je i uz način života i moralnost) dugoročno čine velike promjene.

Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.

Tim Ferris: Dr. Phil Zimbardo: How not to be Evil

Tim Ferris je zanimljiv čovjek: ide svijetom, upoznaje osobe i istražuje kako najbolje živjeti život - naravno za neke kriterije od “najbolje.” Od filozofije preko sporta do psihoaktivnih kemikalija do poslovnih poduhvata, njegove teme su uvijek vrlo široke, često nalazi najnevjerojatnije sugovornike i preporučuje aktivnosti koje bi malo kome inače pale napamet. Vrlo je utjecajan i povezan i često se dogodi da ono što Tim prezentira ovaj tjedan, tek za nekoliko tjedana i mjeseci postane široko poznato ili popularno. Njegove podcaste općenito preporučam svima.

Stanford prison experiment se više ne može ponoviti jer su etički standardi danas drugačije, no njegovi zaključci, kombinirani sa zaključcima drugih eksperimenata ovog tipa koji su se dogodili kasnih 60-tih i ranih 70-tih, ilustriraju koliko je tanka i situacijski ovisna ta opna "civilizacije" i "ljudskosti" kod nas kao vrste. Ogromna količina bioloških impulsa koje imamo, koji su utjecali na razvoj društva, koje je opet utjecalo na razvoj ili naglašavanje bioloških faktora kao što su oni među spolovima, a sve to zajedno kad se uzme u kontekstu izrazite potrebe i želje za društvom koje imamo, koje se danas trivijalizira pod nazivom "peer pressure", oslikava vrlo drugačiju, mnogo više "divlju" sliku ljudske prirode nego što bi si mnogi htjeli priznati.

Phil Zimbardo u interviewu priča o svom iskustvu i radu među ostalima i o još jednom klasičnom eksperimentu iz 70-tih: kad su studentima teologije rekli da će držati propovijed o Milosrdnom Samaritancu, u drugoj zgradi, i nekima su rekli da požure ili će zakasniti a nekima da imaju dosta vremena. Na putu do druge zgrade je bio postavljen glumac koji je odglumio da mu - treba pomoć. Unatoč teolozima, unatoč propovjedi, unatoč Milosrdom Samaritancu, u 90% slučajeva pomogli su samo oni koji su mislili da imaju dovoljno vremena odn. da neće naškoditi sebi time što će "potrošiti" vrijeme pomažući. Zimbardo skreće pažnju baš na taj broj: 10% ljudi koji i u ovom eksperimentu i u Milgramovom, i u zatvorskom eksperimentu, nisu se ponašali kao ostalih 90% i kaže: nije pitanje zašto se 90% ljudi pomagalo na način koji se u mnogočemu može karakterizirati kao "zao", nego što i kako razmišlja ovih 10%?

No razlog za proučavanje i učenje "what makes people tick" je onaj dobar stari "spoznaj samog sebe." Koncepti kao "dobrota", "poštenje", "etika" su ideali: nešto čemu se možemo više-manje svojevoljno približiti, a ne nešto što je instantno prisutno ili čak dohvatljivo. Kao i kod većine stvari u prirodi, izgleda da se radi o konceptu "compund effect" (što je usput, tema drugog linka danas). Ako želimo ostvariti neki veliki ideal, od kvalitete života, osobnog života, zdravlja, veza, do posla i novaca, treba početi polako i ne odustajati tijekom duljeg vremena.

{width="80%"}

Zašto mi se sviđa: Naglasak na počinjanje s malim stvarima, počinjanje odmah, i ne odustajanje.

Što sam naučio: Evil starts with 15 volts.

Link na Tim Ferris: Dr. Phil Zimbardo: How not to be Evil.

Darren Hardy: Compund effect

Darren Hardy je motivacijski govornik i poduzetnik (jer, naravno), osnivač magazina SUCCESS, i zapravo jedan od najboljih primjera ljudi koji su uspješni zato što su uspješni. Drugim rječima, napravio je ogromnan biznis pričajući ljudima kako napraviti ogroman biznis. Which is nice.

U ovom predavanju Darren priča o tome kako male promjene, male inicijative, mali obrasci ponašanja ako se konstantno primjenjuju, dovode do velikih rezultata. Njegova primarna priča je o novcu i investiranju, no vrlo zanimljiv primjer mu je "jednostavno" mršavljenje: ako konstantno tijekom ovećeg broja mjeseci unosimo 250 kalorija manje nego što je uobičajeno (a tih 250 kCal je "ništa"), to je apsolutno siguran način za smršaviti oko 1 kg mjesečno.

Zašto mi se sviđa: Čovjek lijepo stavi u brojke koliko se male stvari nakupe.

Što sam naučio: Ako dnevno prođete 2000 koraka pješke, to je 512,000 koraka godišnje. A 2000 koraka je udaljenost od 1.5 km, ili 547 km godišnje, ili dodatnih 5 kg godišnje. Drugim rječima, godišnje je moguće smršaviti barem 17 kg time što se jede pola (malog) hamburgera manje nego što je prosječna potrošnja i prošeta udaljenost od Glavnog Kolodvora do Chilloutke (ili Vinceka ako vam je poznatije).

Link na Darren Hardy: Compund Effect.

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!