Kako početi u poslu o kojem ne znate ništa? Na koji način isprobavati različite karijere? I kakve su sličnosti između Arapskog Proljeća i razdoblja naše povijesti kad se uvodila riječ "zrakomlat?" Poslušajte i pročitajte na ovim linkovima!.

Je li vam već dosta meme-ova, Twitter postova, Facebook sličica i drugih instant-kratnih sadržaja o kojima ne morate razmišljati? I meni, zato sam odlučio vikendom postati linkove na dva "long-form" sadržaja koje sam našao prošli tjedan, za koje treba sjesti (ili leći), opustiti se i razmišljati o ne-trivijalnim stvarima. Ovaj blog post je jedan iz te serije.

Chase Jarvis: Caterina Fake: Teach Yourself

Chase Jarvis je nagrađivan fotograf, redatelj, umjetnost, poduzetnik itd. znači radi sve što vole mladi i zarađuje od toga više od prosjeka. Snima uglavnom sportske i "aktivne" fotografije, te promiče aktivan život i bavljenje bilo kakvim sportskim aktivnostima. Zanimljivo, zajedno s par slično popularnih ljudi je napravio platformu CreativeLive kojoj je cilj da povezuje vrhunske ljude u svojim područjima i one koji žele naučiti tu vještinu gdje su oni vrhunski. Nisam (još) probao.

Caterina Fake je poslovna žena koja je, među ostalim, pokrenula Flickr, jedan od najvećih svjetskih siteova za razmjenu fotografija, no zapravo bila je i ostala "artsy cura" koja je u principu išla za stvarima koje ju zanimaju, ne popuštajući dok to ne ostvari. Rezultat toga je osebujan život gdje je radila različite stvari i u svima uživala. Samo za primjer: u zadnje vrijeme je spisateljica i u ovom podcastu otkriva najveću i jedinu tajnu svog uspjeha: "one page a day" - napisati jednu stranicu dnevno znači napisati 365 stranica godišnje, što je pristojna knjiga.

{width="80%"}

U podcastu priča o različitim idejama i ovo je jedna od epizoda koju mislim da trebam s vremena na vrijeme ponovno poslušati jednostavno za inspiraciju. Da nije ove epizode, ne bi znao da je "on-line home schooling" jedna od najjače rastućih industrija u SAD-u. A njena priča kako je počela raditi kao modni dizajner tako da je došla u firmu koja joj je bila uzor i rekla "raditi ću kod vas barem 3 mjeseca besplatno ali tražim da prisustvujem bilo kojem sastanku koji me zanima" i tako usput naučila ne samo dizajn nego kako funkcionira ta industrija s obzirom na "detalje" kao što su dobavljači, transport, i kupci, mi je vrlo motivirajući primjer!

Zašto mi se sviđa: Primjer osobe koja je išla raditi puno stvari u životu, i za svaku je imala commitment, želju da nauči i postane produktivna - to je ono što si i sam želim.

Što sam naučio: "Stop chasing prizes that you don’t want."

Link na Chase Jarvis: Caterina Fake: Teach Yourself.

The New Yorker: Learning Arabic from Egypt's Revolution

Ovaj link subotom je na članak iz New Yorkera u kojem autor, Peter hessler, piše o svojim iskustvima u Kairu netom nakon Arapskog proljeća. Kroz prizmu učenja jezika i svog odnosa s domaćim učiteljem jezika priča o tome kako je u to vrijeme izgledalo buđenje, da li na dobar način ili ne, nacionalizma u Egiptu, i vezi ondašnje kulture i jezika s Islamom i Arapskim svijetom. Na mnoge načine, dogmatični odnos prema vjeri i specifično prema svetoj knjizi Kuranu, je iznenađujuće ograničio razvitak jezika, do toga da su se s vremenom pojavile velike i značajne razlike između kolokvijalnog egipatskog jezika i pisanog.

Detalj koji mi je privukao pažnju je što se događalo kad su pokušali "modernizirati" jezik, pa su izmišljali nove riječi koje bi zamijenile posuđenice i one riječi koje su iz raznih razloga smatrane "nepoćudnima." Ekvivalent domaće inicijative sa "zrakomlatima" je tamo izgledao tako da je riječ za "lokomotivu" prekrštena u "željeznu devu." Kao ni tu, ni tamo to nije uspjelo, iako je po svemu sudeći tamo to zapravo bilo i potrebno. Zamislite kako bi bilo da je službeni jezik u Hrvatskoj nekakav arhaični Krležijanski jezik, odavno mrtav, i svi mediji komuniciraju njime, dok svi na ulici i privatno govore kolokvijalnim i živim dijalektom koji je drastično različit. Ovakva situacija se dogodila Egiptu i prema autoru članka, doprinijela tome da im je književnost relativno nerazvijena.

Zašto mi se sviđa: One morning in class, Rifaat taught the word for “mud brick.” In ancient hieroglyphs it was djebet, which became tobe in Coptic, and then the Arabs, adding a definite article, made it al-tuba, which was brought to Spain as adobar, and then to the American Southwest, where this heavy thing, having been lugged across four millennia and seven thousand miles, finally landed as “adobe.”

Što sam naučio: I often heard that phrase—masha’allah, “this is what God has willed”—when I was out with my twin daughters. Occasionally an elderly person smiled at the toddlers and said, “Wehish, wehish”—“Beastly, beastly!”—which confused me until somebody explained that a reverse compliment is another way of deflecting the evil eye.

Link na Learning Arabic from Egypt's Revolution

Što dalje?

Vrlo jednostavno - ajmo pričati o onom što smo čuli. Može na Internetu, ovdje dolje, a još bolje na pivu! Znate li za slične long-form podcaste ili blogove koji bi mi mogli biti zanimljivi? Pošaljite mi ih!

P.S. Ako niste dovoljno domaći s engleskim jezikom, ostavite komentar pa ću detaljnije prepričati dijelove podcasta!