Truleks. Bilo bi dobro imati i novaca, no truleks je vrlo zgodna stvar, jer za novce se nema što kupiti. Za one koji tu riječ čuju svakih par godina kao i ja, truleks je ne sasvim nenalik sudoperu. Nakon truleksa, pa, cjedilo bi bilo super. Očekivao sam želju za čokoladom, no ima preokret: postoji lokalna čokolada jer ovdje raste kakaovac, no tako ju loše prave da ljudi ne kuže zašto stranci vole čokoladu, kad je vide na televiziji. Imaju odnedavno pet TV kanala. Tri od njih su politička, a bar jedan od njih navodno ima 24h emitiranje Fidelovih govora. Čika Fidel (RIP) drži i svjetski rekord za najduži govor u komadu, ili 6 sati, ili 9 sati, ovisi tko to priča (Wikipedije nema pa ne mogu provjeriti). Na nekom od preostalih kanala ponekad budu španjolske telenovele. I Kubanci su čuli za Marisol. Jedan od domaćina je jako sretan što mu žena ne gleda ta sranja. Posjedovanje satelitske antene je kažnjivo zatvorom, no praktički svi dobrostojeći ih imaju - a ako se bave turizmom, vrlo su dobrostojeći. Domaću televiziju mladi praktički ne gledaju. Domaćini kod kojih smo bili su imali 40tak godina i dovoljno su mladi da ne šljive lokalnu TV. Gazda je morao provlačiti poseban kabl da bi gledali najavu Fidelove smrti.
Skoro svatko od nas ima vrećicu punu vrećica, a recimo Kubanci su željni vrećica - u svim vrstama i veličinama. Sapuni su na cijeni. Relativno luksuzne stvari, u onom smislu što je bio luksuz 80ih godina kod nas. Vikleri, fenovi, stvari koje rade na struju (baterije su problem). Cipele s bilo kakvim ukrasima. Kvazi-sportske tenisice. Imaju velike količine cigara, cigareta, kave i alkohola (bar država ima), pa im toga ne treba. Više im trebaju pljoske za alkohol i zippo upaljači.
No, materijalne stvari su lagane. S više strana sam čuo anegdote, a onda i vidio situacije koje ukazuju da im treba još nešto. Sjećate se kako je bilo (a ponegdje još uvijek i je tako) da kad su radovi na cesti, 5 radnika stoji a jedan kopa? E pa ovdje ih 10 stoji i dovikuju ženama koji prolaze, a jedan kopa. Tek tako da mogu pokazati neki progres. A klima je u ovo doba godine vrlo dobra za radove. Druga anegdota je da, novostvoreni privatnici uvoze radnike iz Filipina jer jednostavno puno više naprave. Na šankovima je polako - prvo se treba popričati s kolegom a onda kad se stigne, posluži. Ili ih boli banana za narudžbu jer oni rade koktele (iako sad ne rade ništa) a kolega desno kave. Trebati će im neko vrijeme da dobiju "radnu etiku" (ili izgube način života, kako tko gleda na to).
{width="800px"}
Na slici: jedna od mogućnosti je da dobijete ručak na plažu. Ako bezobrazno platite, naravno. Inače vjerojatno štite okoliš.