Na Kubi sam 26.11.2016. i dogodilo se ovo: igrali smo Need for Speed s domaćinima u čijem stanu smo smješteni. Došao je susjed i nešto na brzinu ispričao na Španjolskom i istrčao. Domaćin je preveo, netko je nazvao susjeda i rekao mu da je Fidel umro. Nitko mu nije vjerovao. Domaćin je iskopao neki kabl i prespojio na TV-u da gledamo vijesti. Vijesti su počele. Na njima ništa. Vijesti su išle. Došla vremenska prognoza. Došao sport. Ništa. Odjednom scena Fidelovog brata Raula u uniformi u njegovom uredu, nešto priča. Ja palim snimanje videa na mobitelu, od uzbuđenja 10tak sekundi ne uspjevam stisnuti Record. Domaćin prevodi - prije 3 sata Fidel je umro. Raul završava sa Viva la Revolucion.

Vriska, skakanje u zgradi, opća sreća! Na katovima gore i dolje ljudi se smiju, viču. Domaćin trči na hodnik! Ja trčim na trg uploadati na YouTube. Ponoć je.

Na ulici tišina, iako je petak uvečer. Iz hotela odjednom prestane glazba. Ljudi normalni, samo svakih par minuta prepoznajem riječi Raul, Fidel. Jedan starac plače u parku, ne znam da li ima veze.

Natrag u stanu, domaćin slavi sa najantiestablišment stvari koje zna. Pušta Metallicu. Svi piju. Domaćin vadi kartu svijeta, pokazuje Europu. Za 3 godine želi skupiti novac da vidi snijeg. Za Srbiju mu ne treba viza. Raul ima 86 godina.

Viva la Revolucion!

Mijenja mi se Kuba pred očima.

Previous Post Next Post