Centar za mirovne studije (CMS) je danas u Galeriji Novoj predstavio knjigu Kome propadaju bivše vojne nekretnine koja donosi temu koja barem meni nije bila naročito bliska: što se događalo i još uvijek događa s građevinama koje su nekad pripadale vojsci ali iz raznih razloga više nisu potrebne.
Među ovim građevinama ima svega: naravno ima zgrada koje su stradale u ratu ili su se tijekom vremena same urušile, ali ima i onih koje su sve do napuštanja bile sasvim upotrebljive i služile bilo kao vojarne bilo kao uredski prostori koji su bili praktički do zadnjeg dana korišteni.
Nažalost, službeno MORH doslovno ne zna koje su sve to imovine napuštene
CMS je na razne načine, među ostalim koristeći i vrlo koristan Zakon o pravu na pristup informacijama došao do informacija o dijelu ovih lokacija, njih oko 230. Informacije su nepotpune, lokacije najčešće nemaju ispravne adrese (tipa "vojarna kod sela XY") ili nemaju uopće adrese, te ispada da je njihovo postojanje doslovno anegdotalno.
Ako mislite da se radi samo o lokacijama tipa "vojarna usred šume", bili biste u krivu. Među napuštenim vojnim objektima su i oni u središtima gradova, kao na primjer stara Vojna bolnica na 750m od Trga bana Jelačića u Zagrebu, te brojne lokacije u drugim velikim gradovima. Dio objekata je bio u vojnoj upotrebi doslovno stoljećima. Knjiga detaljno opisuje slučajeve odnosno povijest napuštanja četiri objekta: spomenute Vojne bolnice u Zagrebu, Muzil u Puli, Vojarnu Samogor na Visu, te vojarnu Stjepana Radića u Zadru.
Autori su ustanovili, posve neiznenađujuće, da je upravljanje ovim objektima u potpunom kaosu, da osim što MORH ne zna koji su i gdje su takvi objekti, oni poznati su tretirani posve maćehinski. Ako su i bili prenamijenjeni odnosno preneseni na korištenje, to je rađeno samo s ciljem da ih se "riješe" (jer i nekorištena zgrada može biti trošak), bez sistematske suradnje među tijelima državne uprave koje bi mogle iskoristiti objekte za nešto, te naravno bez nekog javnog natječaja kojem bi se zainteresiranim stranama dala mogućnost da iskoriste prostor na prikladan način. Povijest izmjene vlasništva takvih lokacija nije čista, čak i nakon što je MORH predao lokacije drugima (gradu ili državi). Na primjer: u nekim slučajevima objekti su dani gradovima kao "prebijanje" dugova MORH-a za komunalnu naknadu.
Uglavnom, knjiga je besplatno dostupna kao PDF, ali ju možete preuzeti i u fizičkom obliku u CMS-u, te ju možete i sami pročitati.
U nastavku predstavljanja publikacije je predstavljena i web aplikacija u čijoj izradi sam sudjelovao, Kome pri(o)padaju bivši vojni prostori, koja sadrži podatke do kojih je CMS došao u obliku zemljopisne karte uz koju su vezane diskusije i satelitske fotografije lokacija. Ideja ovdje je da građani koji žive u blizini ovih lokacija pridonesu sa fotografijama odnosno u diskusiji daju informacije i ideje što napraviti s ovim objektima, te čak i prijave probleme koji se nalaze. Zapravo je izradu ovog weba pokrenuo Bojan Opačak, a dizajn je radio Bojan Kanižaj.
Aplikacija je relativno u beta fazi, ali je upotrebljiva. Nažalost, za veći dio lokacija ne postoje precizne zemljopisne koordinate, te pozivamo sve koji se bave aktivnostima kao street mapping ili geocaching da ako budu u blizini objekata, pošalju koordinate u forum odnosno diskusiji koja je pridružena svakoj lokaciji.
Aplikacija je otvorenog koda, a budući planovi su da preraste u općenitu aplikaciju za mapiranje zanimljivih stvari.
Još uvijek me šokira (iako ne bi trebalo) kolika je velika razlika između onih koji se na neki način aktivno bave tehnologijom i "normalnih ljudi." Bilo bi fantastično da je ovo večerašnje predstavljanje snimano i stavljeno na YouTube. Ovako, odlične informacije o zanimljivoj i važnoj temi je čulo samo 20-tak ljudi na cijelom svijetu! Mogao bi vam prepričavati informacije o otočnim vojarnama danima za nebulozne projekte kao što je posve nepostojeća farma činčila, ali bilo bi savršeno kad bi to mogli čuti svojim ušima.
Na sugestiju danu osobi iz CMS-a sam dobio samo odgovor tipa "baš zanimljiva ideja." Bah, humbug.